Ja sam  mala točka univerzuma

Bogu i najdražima oko mene vidljiva.

Prkosim vjetru i kiši

Osluškujući unutarnji  glas savjesti 

Jer ona je moja zvijezda vodilja.

Moj kompas u moru života

Dok nošena sam  valovima

I kad me more ostavi

Na pučini

Ili na obali

Znam čekati

Jer On će ruku uvijek ispružiti

I onda kad ću misliti

Da nema više pomoći.

Ne priznam poraze

Jer oni ne postoje

Biti dolje ne znaći gubiti

Iz zemlje se diže i raste

I kao što jesen lišće otpušta

Tako ga proljeće opet obnavlja

To je zakon prirode koja nas okružuje

Sat otkucava dane i godine

Ja brojim samo minute

Jer one su dragocijene

Ne pišem scenarije

Jer samo spontanost Oskare dodijeljuje.

Volim tišinu

Jer ona nježno šapuće

Srce ga čuje

I slijedi upute

Ostavljam trag

I pratim svoje korake

Ne čitam putokaze

Hodam bez navigacije

Zastanem ponekad

I krenem dalje

Pa makar zalutala

Vrijedno je svakog napora

Ponekad se vratit i istim stopama

I bez osvrtanja

Duboko u sebi znam gdje sam pogriješila

Nebih se mijenjala

Jer ovakva kakva sam

Znam da sam  potrebna

I bit ću na pomoći

Bez ustezanja

Jer to sam ja

Zrno pijeska

Među tvojim prstima

O mašti ovisi

Hoćeš li kule ili kolačiće od mene sačiniti

Ili me ostaviti

Da me more nosi na druge obale.

Pod nebeskom kapom uvijek ću naći

Ono što me ispunjuje.