U ovim danima granice između našeg i njihovog svijeta postaju sasvim tanke, gotovo nevidljive... Pravo je vrijeme da se uz pomoć i vodstvo Anđela pomolimo za naše najdraže, za sve duše pokojnika, za duše koje izgubljene lutaju između svjetova...

Imamo tu milost biti u tijelu i svojim riječima, djelima, molitvama čistiti svoj svijet, ali i dotaknuti svijet drugih duša. Naše se molitve kao svjetlost uzdižu ka Nebu...

Smrt je mnogima teška tema i nerado govore o tome, ali ako je prihvatimo kao prirodan završetak života i prijelaz u drugu dimenziju postojanja – nema straha!

Ništa zapravo ne umire, samo mijenja oblik i formu. Energija je vječna – to su dokazali i fizičari! Možemo se nazvati energijom, Božanskom iskrom, Dušom, svijesti, Jastvom...

 

 

 

 

 

Koje god si ime u duhovnom svijetu nadjenuli – točno je!

Jedino što je sigurno da ovo tijelo, ime, status, misli, nisu vječni nego prolazni.

Tijelo jest samo košulja, ali i hram naše Duše i Božanska iskra, kapljica svijesti u nepreglednom oceanu...

Kada to sve znamo – čemu strah?

Došli smo iz Boga, vraćamo se Bogu... Bio je u nama i uz nas cijelo vrijeme, neće nas ostaviti same ni u trenutku smrti!

 

 

 

 

 

 

Anđeli čuvari, naši vjerni pratitelji, dočekali su radosno našu Dušu kad se utjelovila, pratili nas i štitili cijeloga života, a bit će uz nas i kada budemo napuštali ovaj fizički svijet...

Ljubav nas je pratila, ljubav nas je vodila, ljubav će nas čekati kada krenemo na put prema Svjetlosti...