Promjena nabolje

Ne čekajte da vam se nešto dobro dogodi samo od sebe!

Tajna samousavršavanja? Prestanite odvagivati ponude, bojati se neuspjeha, čekati savršeni poredak planeta...nego počnite živjeti!

Jednostavno djelujte!

Godinama  razgovaram s ljudima koji su htjeli biti sretniji, vitkiji, britkiji, bogatiji, bolji sportaši, ili manje raditi. Rado im govorim sve što znam o tome kako se postižu ciljevi i uspjesi, a onda čekam da vidim što će se s njima zbiti. Većinom doista budu sretniji, vitkiji, britkiji, bogatiji, bolji sportaši ili postižu da ne rade kao konji. Ali, ima i onih koji se ne mijenjaju. Kao da su okamenjeni. Oduvijek sam se čudom čudila nad tim različitim ishodima. Zašto su neki u stanju prihvatiti mali savjet i promijeniti svoj život na bolje, a zašto se drugi, iako oboružani istim alatkama, ni ne pomjere? Odgovor je  jednostavan: djelovanje.

Zajedničko svim pobjednicima je da svoje misli provode u djelo umjesto da pasivno čekaju da se stvari same promijene. Osobe koje ostvaruju svoje snove ne razmatraju stvari iz svih mogućih uglova, ne odvaguju sve "za" i "protiv", jednostavno se bacaju na djelo. Nisu uvijek baš "u pravom raspoloženju" kad počinju, ali svejedno djeluju. Shvatili su da je vrijeme da prestanu samo govoriti, da prestanu samo čitati knjige o samopomoći i da počnu živjeti. Bez akcije, nema promjene. Bez promjene nema uzbuđenja. Bez uzbuđenja život postaje monoton a čovjek se beskrajno dosađuje. Moramo se kretati kako bi u našem životu bilo kretanja.

 

Nažalost, mnogi  krivo vjeruju kako se prvo  u sebi moraju drugačije osjećati prije nego nešto poduzmu. "Moram biti samopouzdaniji prije nego se javim na natječaj za taj posao," govore u sebi. Ili "Znam da bi mi malo tjelovježbe dobro došlo da se oraspoložim ali jednostavno mi se ne da." Razumijete o čemu govorim, zar ne? Taj narod sjedi kod kuće i čeka da im se promjene osjećaji kako bi mogli nešto poduzeti. Ali, psihološka istraživanja pokazuju da je najbrži put promjeni toga kako o nečemu mislite ili osjećate da nešto poduzmete. Kad jednom nešto poduzmete, bilo što, u vezi sa situacijom u kojoj se nalazite, smjesta ćete primjetiti da se bolje osjećate.

Žena s kojom sam radila tužila se kako nema samopoštovanja što onda dovodi do problema s mužem. Upitala sam je o onom dobu u braku kad se činilo da je sve dobro. Rekla mi je da su ona i muž provodili zajedno mnogo vremena; išli su na košarkaške utakmice, pa na večere, kartali su, ili dugo razgovarali. Upitala sam je da li to i u zadnje vrijeme isto rade. A ona mi odgovorila: "Ne, više nemam za to volje. Volim izlaziti samo kad se u sebi dobro osjećam."

Ne morate biti genij da bi shvatili kako joj je upravo vrijeme koje je provodila s mužem davalo unutarnji osjećaj zadovoljstva, a pomanjkanje toga uzrokuje loše raspoloženje. Shvatila je da je pred njom izbor. Mogla se ponovo baviti svim tim aktivnostima pa vidjeti ima li razlike, ili je mogla i dalje sjediti kod kuće i očekivati da joj se samopouzdanje podigne samo od sebe. Konačno, odabrala je da s mužem izađe i odmah se bolje osjećala.

Priprema. Pozor. Sad.

Negdje u ranim 80-im dvojica autora Tom Peters i Robert Waterman dala su se na istraživanje stila upravljanja vodećih američkih kompanija onoga doba. Nakon temeljitih istraživanja, osobine natjecateljskog duha koji je odlikovao vodeće  kompanije, opisali su u knjizi "U potrazi za savršenstvom".  Prvi i ključni princip bio je naglasak na poduzimanju akcije -  "učiniti nešto da se stvari promjene" - a ne beskrajno analizirati podatke i samo sastančiti u odborima. Vrhunski menadžeri su smjesta djelovali a da prije toga nisu ni pokušali provjeriti hoće li se rezultati doista pokazati na tržištu.

Stoga ne časite više ni časa izrezujući članke iz novina ili skupljajući stručna mišljenja, tražeći podršku prijatelja, rodbine, poznanika ili samog sebe prije nego što lansirate svoj novi plan napada.  Jednostavno junački navalite. A onda analizirajte svoje rezultate. Neuspjeha nema - ima samo povratne informacije o tome kako da prilagodite sljedeći potez. Usvojite filozofiju iskustva vlastite kože kad se radi o pokušaju da nešto promijenite. Osjetit ćete ogromno olakšanje kad shvatite da su svega dva načina da nešto zaribate. Prvi je da ništa novoga ne poduzimate iz straha od neuspjeha. Drugi je, i sigurno bolji, da nešto poduzmete pa čak i bez nekog velikog uspjeha. To će vam samo pokazati da ipak vi držite uzde svog života u svojim rukama jer se usuđujete eksperimentirati s novim rješenjima. Uz to ide još jedna mogućnost  a ta je da previdite ishod nečega što ste pokušali pa onda tračite vrijeme na to da uvjerite sebe i druge da bi stvar funkcionirala samo da su okolnosti bile drugačije. Upamtite da se držite jednog pravila a ono glasi: ako nešto djeluje, ne popravljate, ako ne djeluje, poduzmite nešto drugo.

Ne zaustavljajte se

Neki kolega prepričao mi je nedavno priču iz knjige pod naslovom "Treće oko" o tibetanskom obredu kojem se podvrgavaju oni koji se žele prosvijetliti. Ime tog obreda je Soba tisuću demona, a samo oni koji su učili s Dalai Lamom smiju u njemu sudjelovati.

Prije početka obreda, Dalai Lama objasni svojim učenicima detalje tog obreda. Kaže im da će ući u sobicu, a kad uđu vrata će se za njima zatvoriti. Jedini izlaz su vrata na suprotnoj strani sobe. Iako je udaljenost između dvojih vratiju mala, mnogi se nikad ne vrate iz te sobice. Nekolicina koja u tome uspije, bude prosvijetljena.

Zatim im objasni da je soba puna tisuća demona koji umiju čitati ljudski um. Ono čega se osoba najviše boji, čini se da se smjesta pred njom materijalizira. Bojite li se zmija, soba će izgledati kao da je prepuna zmija. Bojite li se kukaca, soba će nalikovati na košnicu prepunu gmizavih insekata. Bojite li se visina, naizgled ćete se naći kako visite na rubu nebodera. Iako nijedna od tih slika nije stvarna, toliko su živopisne da izgledaju stvarno. Većina se ljudi skameni od straha.

Onima koji ipak odluče da se suoče s izazovom, Dalai Lama nudi dvije sugestije. Prvo, ne smiju ni trena zaboraviti da slike koje stvaraju demoni nisu stvarne. Mnogima je teško to prihvatiti pa Dalai Lama daje još jedan savjet. Bez obzira na to što ugledate, mislite, osjećate ili čujete, ne zaustavljajte se. Pomičite stopala, koračajte, ne zaustavljate se. Tako ćete stići na drugu stranu.

Prije nekoliko godina usred važe međunarodne prezentacije, umjesto da se koncentriram na informaciju koju sam izlagala, počela sam se fokusirati na stotine lica koja su u mene zurila iz gledalaštva. Što sam se više usredotočavala na slušatelje to sam bila sve nervoznija.  Srećom sam tu radionicu radila već toliko puta ranije da sam nastavila govoriti gotovo automatski a istodobno i dalje paničariti.

Za nekoliko minuta iz razmjerno blage neugodnosti prešla sam u stanje totalnog odbijanja da dalje nastavim s izlaganjem. Pa što da sad učinim? Pitala sam se. Upravo smo se bili vratili s podnevne pauze za ručak pa sam se zaustavila u svom izlaganju, i obratila se mojim slušateljima sljedećim riječima:"Dok ste svi vi lijepo ručali, mene su toliki salijetali pitanjima da nisam uspjela ni do WC-a. Ispričavam se unaprijed zbog ovoga, ali kad čovjek mora ići, mora ići." Svi su se počeli smijati, ja sam se izvukla od mikrofona i žurno se uputila u toalet. Tamo sam nekoliko minuta duboko disala da dođem k sebi i izgovarala pozitivne afirmacije, a onda se vratila na pozornicu. Istodobno sam odlučila da ću promijeniti oblik i trajanje moje radionice i nastojati da se koncentriram na temu koju izlažem a ne na strah. Nastavila sam koračati bez zaustavljanja.

Očekujte uspjeh

Po čemu se može predvidjeti hoće li student biti uspješan na fakultetu? Nedavna istraživanja pokazala su da je kod studenata koji su u srednjoj školi imali iste ocjene odlučujući faktor uspjeha njihova nada ili vjera u to da mogu položiti sve ispite. Nije li to nevjerojatno?

Ali akademski uspjeh nije jedini ishod na koji nada ima toliko utjecaja. Istraživanja pokazuju da osobe čvršćeg uvjerenja da nešto mogu to doista i postižu lakše i brže u raznim životnim situacijama koje zahtijevaju osobnu snagu i izdržljivost bez obzira radi li se o poslu ili sportskim rezultatima, oporavku od bolesti ili nemilih doživljaja. Što je u vama više nade to ste uspješniji.

Neki mi tvrde da se jednostavno ni oni ni drugi ne mogu promijeniti. "Osim toga," kažu mi, "bolje da očekujem najgore jer tako se ne mogu razočarati." Iako se ovo čini praktična filozofija gledano na površini, u dubini je smrtonosna. To je dobro sažeo pisac Norman Cousins u ovoj rečenici: "Bojimo se najgorega, očekujemo najgore, pozivamo najgore da nam se dogodi." Negativna očekivanja vode negativnim ishodima.

Efekt Pigmalion

Robert Rosenthal, izuzetno vrijedan i plodan istraživač psiholoških fenomena iz 60-ih godina, posebno je istraživao tz. istraživačevu naklonost - utjecaj izvoditelja nekog pokusa na ishod tog pokusa. Njegov najpoznatiji eksperiment uključivao je djecu i učitelje osnovne škole. Svi su učenici ispunili standardni test inteligencije. A Rosenthal je tada nasumce odabrao 20 posto učenika i rekao učiteljima da su to učenici koji su izuzetno inteligentni te da se od njih mogu očekivati odlični rezultati. Na kraju školske godine, vratio se u isti razred da bi ponovno obavio s istim učenicima test inteligencije. Otkrio je da su oni koje je bio nasumce odabrao kao super inteligentne doista i značajno napredovali u odnosu na druge učenike. Učitelji su na neki način komunicirali tim učenicima svoja povišena očekivanja. A kada su  ti "bistri" učenici zaista i počeli pokazivati veće znanje i snalaženje od drugih, ta su se očekivanja i potvrdila što je dodatno utvrdilo učiteljsko ponašanje.  Naravno, da je to opet učvrstilo i učenikov stupanj napredovanja.

Rosenthalov eksperiment podsjeća na priču o Pigmalionu iz grčke mitologije. Pigmalion je bio kipar koji je isklesao kip savršene žene. Taj je kip zavolio do te mjere da je kip oživio. Pigmalionski efekt pokazuje kako naše ponašanje značajno utječe na ponašanje osoba oko nas, što se onda održava na drugim ljudima. Drugim riječima, nesvjesno djelujemo kako bismo postigli upravo one rezultate koje očekujemo.

Ako je očekivanje uspjeha prethodnica uspjeha, zašto ljudi radije vole predvidjeti neuspjeh? Evo nekih razloga:

"Danas sam shrvan a vjerojatno ću se i sutra tako osjećati." Neki se brzo obeshrabre zbog prethodnih loših iskustva. Ako je veza burna duže vrijeme, pretpostavljaju da će uvijek biti burna i nevoljna. Ako su se hrvali s napadajima depresije, pretpostave da će se uvijek morati nositi s osjećajem potištenosti.

Kad ste zbog nečega nesretni, lako je biti beznadan. Čovjek se toliko ukopa u takvo negativno raspoloženje da uvjeri sam sebe da se nikad ni ne može dobro osjećati. Čak se počnete pitati niste li bili bezrazložno opijeni u vrijeme kad ste se osjećali sretni. Istraživanja pokazuju da osobe koje su u konfliktnoj situaciji ili očajanju, nekako izgube iz vida budućnost, postanu beznadne. Bolna prošlost i sadašnjost toliko ih preplave da previde da budućnost doista postoji. To je kao da u hodu neprestano gledate u stopala umjesto pred sebe.

 

"Ljudi se jednostavno ne mijenjaju." Djelite li ovo mišljenje tada pripadate u pesimiste koji vjeruju da je loše ponašanje toliko duboko usađeno u crte ličnosti da se ne može promijeniti. Od takvih se osoba često čuje ovakvo mišljenje: " Nisam iznenađen što je moj partner tako reagirao - taj je vječito namrgođen." Ili: "Nisam se natjecao za taj posao jer nisam sklon riziku." Ili: "Ona vječito prigovara." Ili: "Ionako se uvijek provlačio s dvojkom."

Razmišljati na ovaj način - da osobe ne mogu drugačije nego raditi automatski onako kako su u svojoj dubini programirane - vrlo je opasno. Naime, žena koja vjeruje da njen muž ne može drugačije nego da bude namrgođen, svim silama će se truditi da to svoje uvjerenje i potvrdi. Dobro će upamtiti svaku priliku kad se on naljuti. "Eto, ponovno se ljuti, " reći će samoj sebi. Ili: "Znala sam da će se naljutiti." Postupno će on za nju postati sama inkarnacija ljutnje i bijesa. Jednostavno više neće ni zamjećivati situacije u kojima je muž prijazna osoba ili kad mirno reagira na izazov. Na očima su joj štitnici koji joj priječe da vidi kako on nije ljutita osoba, nego, prije svega, muškarac koji povremeno nerazumno ispoljava svoj bijes.

Istina je da ima stvari koje se u čovjeku ne mogu promijeniti. Ali, gledajući unazad u duge godine moje terapeutske prakse, primjećujem da su se mnogi značajno promijenili. Svjedočila sam velikim promjenama: ljudi su postajali samopouzdani, uporni, vitkiji, privlačniji, opušteniji, sretniji, bogatiji, blaži, mekši prema sebi i svojima, itd. Iako nam znanost govori da se oko 50 posto osobina ličnosti nasljeđuje, a 50 posto stiče tijekom života! Ono što se nauči, može se izbrisati i promijeniti. Ako čaša može biti napola prazna ili napola puna, zašto se onda odlučiti za napola praznu? Zašto radije ne očekivati promjenu?

Pa što onda čekate? Krenite ostvariti snove. Zamislite sve pozitivno i dobro što bi vam se moglo dogoditi samo kad biste si dopustili, makar i na čas, da iskusite kako se  čovjek  osjeća kad očekuje promjenu. Izbrišite smjesta svaku mrgodnu misao koja vam se javi a odnosi se na vaše probleme. Izbacite poplavu razočarenja i frustracije. Zamislite se kako postižete ono za čim godinama čeznete. Pa to je stvarno ostvarljivo! Radila sam s toliko ljudi koji su doista promijenili svoj život na nevjerojatan način čim su prigrlili uvjerenje da ima šanse da poboljšaju svoju situaciju.

Što su rekli?

O lošem proročanstvu:

"Zub ti je okrhnut, Adamova jabučica ti se previše ističe i presporo govoriš."

- jedan od direktora Universal Pictures Clintu Eastwoodu

O vedroj budućnosti komunizma:

"Ima i kod nas uspjeha. Uspjeli smo ravnomjerno podijeliti siromaštvo."

-         Nguyen Co Thach, vijetnamski ministar vanjskih poslova

O brojanju riječi:

"Odgovornost potpredsjednika može se sažeti u jednu riječ. A ta je riječ "on mora biti spreman".

-         bivši potpredsjednik SAD-a Dan Quayle

O sreći:

"Najbolje se osjećam kad sam sretna."

-         Winona Ryder, glumica u časopisu  "New Woman"

O izvrsnoj pravnoj obrani:

"Ustvari sam namjeravao ubiti moju ženu, ali sam zaboravio naočale."

-         ubojica slučajnog prolaznika, navod iz časopisa "Seattle Post-Intelligencer"

O životu poslije smrti:

"Predsjednik francuskih željeznica preminuo je nakon drugog smrtonosnog udara."

-         iz glasila "Toronto Globe and Mail"

O slijepoj odanosti:

"Blage veze nemam što je bilo u pismenoj izjavi iz Bijele kuće, ali stojim stopostotno iza nje."

-         Richard Darman, direktor budžeta u Bushovoj administraciji

O teškim vremenima u srednjoj školi na Beverly Hillsu:

"Nije točno ono što se pojavljuje u TV seriji. Učenici ne voze Porschee ni Corvette. Većinom voze BMW ili Jeep."

- učenik srednje škole Beverly Hills pri objašnjavanju zašto njihova škola nije tako sjajna kao ona iz istoimene TV serije

 

Vita, 2001.