Smijem se ili smiješim…

Ø     i kada nemam baš nikakvog konkretnog razloga za smijeh,

Ø     kada vidim stotinjak nijansi boja jesenjeg lišća okupanog suncem ili kišom… svejedno!

Ø     kada vidim more i galebove,

Ø     kada zamirišu ljubičice i nagovijeste dolazak proljeća,

Ø     kada stavim nos u crvenu ružu pa, umjesto mirisa, iz nje izleti neka buba,

Ø     kada vidim da me netko snima kamerom s mobitela dok prolazim,

Ø     kada Oliver pjeva Magdalena… moja tuga, moja ljubav… nikad ne znam kako ide po redu pa počnem pjevat' tuga pa okrenem na ljubav… pa ispadne… moja tuba!

Ø     kada se spoje kazaljke na satu,

Ø     kada pročitam ili čujem dobar vic,

Ø     kada pismeno ili usmenom predajom vic šaljem dalje,

Ø     kada pokisnem… jer znam da nisam od šećera pa se neću istopiti,

Ø     kada, već ionako skvašena, skočim u prvu lokvu da se dokrajčim,

Ø     kada čujem jednu od tisuću mojih omiljenih pjesama,

Ø     kada pogrešno izgovorim neku riječ (npr. gori trošivo – umjesto troši gorivo),

Ø     kada mi se, na potpuno neočekivan način, ispuni neka želja,

Ø     kada Tony pjeva… budi nježan, tiho reci joj (onda tiho kažem joj!) da je ona cijeli život tvoj…

Ø     kada poželim opsovat' pa sama sebi kažem: biiiiiiiiiiiip!

Ø     kada se zamrljam brašnom,

Ø     kada mi netko citira: „Tko se puno smije, taj pametan nije!“,

Ø     kada napišem par budalaština, složim papir u brod i pustim ga da plovi po moru,

Ø     kada shvatim s kojom se rječju rimuje riječ uzica,

Ø     kada se nekome brkovi smiju,

Ø     kada stučem orah i vidim da mu polovice jezgre tvore oblik srca,

Ø     svakome tko mi dolazi ususret… za dobrodošlicu u moj život,

Ø     dječjim osmijesima i šalama,

Ø     dok uživam u nečijoj pažnji,

Ø     dok gledam ciklame i zamišljam kako njima, ćiribu - ćiriba, ukrasiti nečiji radni stol,

Ø     dok plešem,

Ø     dok pjevam,

Ø     dok smišljam nove kriptografske metode,

Ø     dok bacam novčiće u moju fontanu sreće – more,

Ø     dok se, pred maskenbal, presvlačim u Pipi Dugu Čarapu… vežem kike, stavljam pjegice na obraze i obuvam dvije različite šarene dokoljenke,

Ø     dok, još pospana, pozdravljam novi dan,

Ø     dok na TV-u gledam „Lud, zbunjen, normalan“ i „Bitange i princeze“,

Ø     dok prstima punim zraka sunca pokušavam napraviti čudovišne sjene na zidu i pritom, dubokim glasom, izgovaram: buuuuu!

Ø     dok začuđeno pitam konduktera: „Zar vi i srijedom naplaćujete kartu?“

Ø     dok se bućkam u slovu „O“,

Ø     dok čitam hrpicu od slova „m“,

Ø     dok čitam ljudima dnevni horoskop… jer im uvijek čitam onaj s pet zvjezdica, bez obzira na to kojem znaku pripadaju… a oni pojma nemaju,

Ø     jer sam u duši Homohahaus,

Ø     jer znam da nije crno sve što je na prvi pogled crno,

Ø     jer vidim,

Ø     jer uživam u igri života,

Ø     jer imam recept za smijeh,

Ø     jer mi je Grga Čvarak sigurno bio nešto u rodu, samo ne znam što,

Ø     ……………………………………………………………… i da,

Ø     jer je danas taj dan! :)