ZAMISLITE SVIJET BEZ UKRASA

Ne moram zamišljati blagdan bez ukrasa. Ja ih pamtim. Kad je bilo vrijeme mog ranog djetinjstva i vjerovanja u djeda bijele brade koji nosi darove i stavlja ih noću pod bor, bila su teška vremena. Nije bilo ni novca niti su se kupovali darovi. Veselje je bio sam Božić.

Za Božić bi mati ispekla kolače, ukrasila stol lijepim stoljnjakom, na stolu pokoja sačuvana jabuka i malo oraha uz tanjur sa kolačima.

Na podu slama. Koje veselje!

Polnoćka na Badnji dan u prehladnoj crkvi kad ti se smrznu prsti na nogama tako da i ne znaš da ih imaš. Onda idemo kući, svi krovovi pokriveni snijegom, iz dimnjaka na svakoj kući se dim diže visoko kao da želi pozdraviti taj svečani dan i cijeli svemir.

Kod kuće toplo, čeka čaj na rubu štednjaka da se ugrijemo, pojedemo koji kolač pa u topli krevet.

I tako prođe Božić bez blještavih ukrasa, bez lampica i darova, tek jedna borova grančica da ukrasi stol, a srce je bilo puno i sretno samo zato što je Božić.

A onda su se vremena promijenila, naravno kad sam prestala vjerovati u djeda  bijele brade i kad su se rodila moja djeca. Pa sam onda kupovala darove, kitili smo bor, pekli gomile kolača, dolazili prijatelji, i sve je bilo lijepo ali nikada onog božićnog mira iz mog djetinjstva. Ovdje je sve bilo nekako stresno, da se kupe pravi darovi, da se nekoga ne zaboravi, da se naprave dobri kolači, da meso bude dobro pečeno..... pa ponekad jedva čekaš da se sve završi i da se odmoriš... i da preživiš siječanj i sve troškove koji su nastali samo da bi sve bilo blještavije, da bi pokloni bili ,“baš ono što nekome treba“.

No lijepo je vidjeti grad okićen milionima lampica, lijepo je vidjeti okićene prozore na kućama, božićni tramvaj pun razigrane djece. Bilo bi teško djeci i mlađoj generaciji zamisliti svijet bez ukrasa baš kao da se moraju voziti u kolima koje vuku konji, umjesto ugodne vožnje u BMW VW...... I neka ostane svijet osvijetljen i okićen, neka i ovaj Božić donese radost i mir cijelom svijetu.

Sretan Božić i Nova Godina!