Kad vam kažem, da volim tamu, time mislim na tamu u sobi, sjenovite predjele krajolika, a kako imam osjetljive oči, jarko sunce me ubija, ne mogu dugo gledati u Sunce, počnu me boljeti oči, vjerojatno i moje srce voli sjene, ali uživa u svjetlosti, jer oči mog srca ne boli svjetlost, već naprotiv, boli ga tama raznih duša koje mi pokušavaju sugerirati nešto što nikad nisam i neću reći niti misliti, a kamoli reći.

Oči duše su osjetljive, a tako su osjetljive i moje bolne oči (one fizičke) pa mogu reći i oči duše, a inače, kao dijete, panično sam se bojala mraka, ni danas ne bih hodala sama po noći, ali volim stajati na svom prozoru i promatrati igru mjesečevih sjena u parkiću preko puta moje zgrade i kamen je uvijek kamen, a duh duše je uvijek - duh duše.