"Dolaskom Korone" sam se nagledao i naslušao svega. Prvo su u našem gradu zbog jednog taxiste koji je navodno imao Koronu, naredili da svi nosimo maske, a nedugo zatim, sve starije od šezdeset pet godina i mlađe od osamnaest su stavili u izolaciju (nisu im dali van kuće). Nakon tri dana od slučaja Taxista, na Fejsbuku se javila jedna žena koja je rekla da se dan prije dovezla s tim taxistom. Što znači da su slagali i da taxista nije u izolaciji i da nema Koronu. Ali...vijest je prošla i niko više nije provjeravao. 

Jadni šezdeset petogodišnjaci i mlađi od osamnaest godina su mjesecima bili zatvoreni u svojim kućama.

Na poslu su nas počeli maltretirati sa maskama, a ja sam to uspješno izbjegavao skoro dva mjeseca. Kad su nam kupili maske i strogo naredili da ih nosimo, ja sam nosio samo desetak minuta ujutro i par minuta pred kraj smjene, tek toliko da ne mogu reći da ne nosim masku.

Znači - devedeset posto vremena sam bio bez maske. A kod kuće je nikad nisam stavio. Nekako, u duši sam osjećao da nošenje maske - nema smisla.

 Kad sam otišao u market i kad me dočekao red od pedeset kupaca, bio sam zaista iznenađen. U market su pustali po dvije osobe. Bez maske nisu dali, pa sam cijelo vrijeme u marketu morao nositi masku (čitavih petnaestak minuta). Isto su uradili i sa poštom, opštinom, policijom - bez maske nikome nisu dali unutra. Odjednom sam se počeo osjećati kao da živim u vrijeme drugog svjetskog rata i da smo svi obilježeni kao Jevreji.

 Živim na selu, pa veći dio vremena sam bio bez maske, ali dolaskom u grad, na bilo kojem šalteru su maltretirali: maska je obavezna, dezinfikuj ruke na ulazu, drži distancu.

Volim slobodu, pa sam izbjegavao odlaske u grad koliko god sam mogao. Čak sam i u marketima išao bez maske, a kad bi me upozorili, pravio bih se da sam zaboravio, ili bih jednostavno rekao- evo upravo izlazim, pa bi ih malo zbunio, ne bih stavio masku i tako bi prošlo.

Čudno je to, ali sa slučajem Taxista kod nas su počele te mjere. A na ljeto, sa mjerama su popustali, iako ih je (navodno) na desetine imalo Koronu. Na početku je bio dovoljan jedan slučaj da proglase pandemiju, a pedesetak zaraženih dnevno, bilo je dovoljno da popuste s mjerama. Ljudi moji - nigdje logike.

 Sve nekako je to i prolazilo, ali kad su uveli cijepljenje, e tu sam se žestoko pobunio i odlučio sam da se dobro informišem, što sam i uradio.

 Poslušao sam nekoliko videa Dejvida Ajka i shvatio sam o čemu se radi. Zatim sam pogledao nekoliko video snimaka Bila Gejtsa gdje otvoreno govori da vakcine služe za depopulaciju ljudi.

Poslije toga, jednostavno sam gutao sve informacije i sa TV- a i sa interneta. Kupio sam i par različitih novina.

  Moram priznati da sam onima sa TV -a jednom čak i povjerovao kad su rekli da ima puno zaraženih i na desetine umrlih.

A onda sam odlučio da to provjerim. Pratio sam izvještaje onih iz kriznog štaba i...uhvatio sam ih da lažu. Prvo u čemu sam ih uhvatio da lažu bila je vijest da su u našem gradu tri osobe preminule od Korone. Dvije od te tri osobe sam poznavao i znam da nisu umrle od Korone. Jedna žena, komšinice, imala je preko osamdeset godina, a drugi , poznanik, čovjek je bolovao od raka, a i on je imao preko sedamdeset godina. Treću osobu nisam poznavao, ali sam se raspitao, stariji čovjek stradao u saobraćajnoj nesreči. Taj čovjek je podlegao nakon četiri dana, a porodicu su obavjestili da je imao Koronu. Čudio sam se da mogu tako lagati i uvidio sam da tako napuhavaju brojke i da bezočno lažu.

 Druga laž, je bila ta da je ministrica zdravlja rekla naveče u dnevniku, da testove šalju za Sarajevo i da iz našeg grada mogu testitati za dvadeset četiri sata samo petnaest uzoraka. Sljedeće veče, ista ministrica je izjavila da u našem gradu u protekla dvadeset četiri sata ima pedeset zaraženih. Pedeset - čudio sam se, a mogu testirati samo petnaest uzoraka? Nema druge, shvatio sam, jednostavno je - lažu.

 Rezultat mog dvomjesečnog intezivnog istraživanja je bio:" Cilj je smanjiti broj ljudi na Zemlji, a vakcine su jedno od sredstava." 

 Tad sam donio odluku:"Mogu me cijepiti, ali samo mrtvoga, živ to neću dopustiti".

Poslije toga, povremeno sam (u desetek dana) gledao vijesti, da vidim dokle su stigli.  Pratio sam i nabavke cjepiva i nabavke sumnjivih respiratora. I nakon nekog vremena, obradovao sam se kad sam uvidio da ima još ovakvih kao ja, koji im ne vjeruju i koji ni po koju cijenu, neće dati da se cijepe.

Kad su počeli da plaćaju onima koji se cijepe i da im nude neke privilegije, shvatio sam to kao kad se zove koka na klanje: "Uzme se malo zrnevlja, zovne se koka sa "pi pi", a kad koka dođe i počne jesti zrnevlje, onda je uhvate, stave je na panj i klepnu je sjekirom po glavi". Isto je i sa onima kojima nude novac, da se cijepe. Naravno, cijepiva ne djeluju odmah pa tako neće svi odmah umrijeti. Isto tako, ko preživi - neće imati djece. Kako god - smanjuju broj ljudi na Zemlji.

Cjepljenima su obećali da će biti slobodni i da im neće trebati maska, ali je i dalje moraju nositi. Cijepljenima su obećali da će biti zaštićeno od Korone, ali oni i dalje boluju i umiru od Korone. I što je jš i gore od toga - cijepljeni umiru od posljedica cjepljenja.

Naravno, svjetska elita, koja želi da smanji broj ljudi na Zemlji, nikada neće priznati da ljudi umiru od posljedica cjepiva. Za to će okriviti "novi soj" virusa.

Pa ko bi se pored svih tih informacija htio cijepiti? Ja ne, ni po koju cijenu.