Lice i naličje ljeta promatram već godinama boraveći za velikih vručina u kampu tik uz more.Za mene je taj boravak u zelenilu, pod sjenom razgrananih smreka aktivan odmor, naravno bez nekog večeg fizičkog napora,osim kuhanja i pranja suđa, ono što me uistinu odmara.
Prikolica pristojne dužine za našu obitelj daje nam sigurno utočište od kiše i nevremena, zaštičena predšatorom i paravanom pod kojim sjedimo satima promatrajući plavetnilo mora , osluškujući noćne zvukove i tiha šaputanja susjeda.
Budim se u ranim jutarnjim satima dok u kampu još sve je sneno i uronjeno u tišinu , bosonoga i na prstima uzimam džezvu i potiho točim vodu iz punih kanistara, stavljam na štednjak u kutu paravana uronjena u misli što se same nameću .
Uživajući u kavi promatram igru vjeverica i osluškujem cvrkut ptica.Rane jutarnje zrake sunca miluju mi lice dok tumaram pustom obalom, prepuštam se mirnoj površini mora čija me mekoća miluje u valovima nudeći mi svoje slane kapi u svim nijansama.
To je vrijeme koje imam samo za sebe i koristim ga kao meditaciju , ponirući u one naskrovitije dijelove svoje duše. Za mene to su trenuci razgovora s Bogom i sa samom sobom, u kojima pronalazim odgovore , otkrivam neke nove puteve.
Mir kojeg pritom osjećam gotovo bih mogla dotaknuti vršcima prstiju. Mekan i podatan poput jastuka od perja u kojeg mogu zaroniti i opustiti se. Iz mene tada izlazi sav stres nakupljen vremenom, sve brige i strahovi što neminovno dolaze, protutnjaju kroz mene.To je vrijeme čišćenja i oslobađanja od svakodnevnog pritiska obaveza.
Poput akumulatora tankam svoju energiju hraneći se bojom plavetnila i mirisom dalekog i nedokućivog prostranstva horizonta što se proteže pred mojim očima.
Na laganom povjetarcu koji mi miluje lice i mrsi kosu lelujam u nevidljivoj barci koja me nosi , uspinje i baca na neke druge obale, neistražene i nedorečene, a opet tako bliske i jasne. Osjećam kako u meni sve miruje, opušta se ….samo srce neumoljivo tuče jednakim ritmom i govori: „ uživaj ove trenutke…“
Poslije jutarnje šetnje laganim se korakom vračam u kamp i sa osmjehom na licu prianjam pripremama za ručak. U to vrijeme već mnogi sjede za stolom i pričaju, sve vrvi i pršti od života. To je ona ugodna galama koja govori da smo se svi našli na ovom mjestu s istim ciljem…opustiti se i uživati u srcu prirode mediterana. Mirišu ribe i meso sa roštilja, muzika nenapadno svira…Ne smeta me ako nije po mom ukusu…usprkos tomu njišem lagano bokovima u njezinom ritmu….ponesena maštom u mislima pišem nove, nevidljive stranice jednim drugim ozračjem, u nekom drugom vremenu i prostoru.
Vrijeme kao da je stalo, uživa samnom u tim trenucima…..osjećam se puna života, a ipak ljena …usporena……Čemu žurba… ta dan je tek započeo …imam vremena na pretek ….
Natovarena punom korpom prljavog suđa krečem prema nizu sudopera…..i dok namačem spužvu u sapunicu i skidam ostatke hrane sa tanjura, osluškujem priče zrikavaca i dijeliče razgovora žena što šapuču pokraj mene …na svim jezicima….Po boji glasa određujem njihovo raspoloženje,razmišljam jesu li sretne ili opuštene, mogu li teret svakodnevnice odbaciti za vrijeme odmora i uživati….
Čudim se onima koji nisu uspjeli barem na trenutak odbaciti teret, ali …sto ljudi …sto čudi…..jednom će valjda shvatiti…..Ovo su neponovljivi momenti dati na dar i trebalo bih ih njegovati…čuvati kao kap kiše na dlanu….
Najljepše vrijeme je ono pred smiraj dana…..Užarena lopta polako se spušta i tone u more….Nebo crveno – ljubičaste boje zaustavlja dah od ljepote…..Prve se zvijezde pale na nebu i dok se zemlja tone u san, one gore počinju svoju igru….trepere….padaju….put svoj putuju….
Koliko zvijezda …toliko duša titra….. toliko lica što nas promatraju, toliko ruku što nas čuva , miluje svojom svjetlošću…..Obala uronjena u noć, pusta i tiha, a opet ne osjećam se samom….Sve oko mene živi…diše ..miriše Univerzumom…Samo sam malena točka na ovoj kugli zemaljskom, jedna mala karika u nizu što spaja svjetove….tuge i boli…i čežnja…radosti….Sve se isprepliče, dodiruje,odvaja i spaja opet u istu česticu….Česticu života i njegove igre sudbine….nezaobilazne…nedokučive….
Oči mi se od umora sklapaju i ja se bacam u mekoću kreveta…Na kratko osluškujem ravnomjerno disanje mojih najdražih i srce mi se ispuni srečom…..Vruče ljeto ispunilo me toplinom, natankalo energijom….obojalo plavetnilom…..Bonazza u meni…..osjećam ….spremna sam na nove izazove….