Moramo znati kada možemo drugomu darovati pažnju a kad sami trebamo pažnju.Najčešće bismo htjeli davati,davati i opet davati ne želeći primati.Pritom možda ovo smatramo velikodušnošću ako ne čak i heroizmom.U izričajima poput"Ne trebam nikakvu pomoć od drugoga"krije se više od ohola stava.Želimo li samo davati a da ne primamo,za kratko ćemo vrijeme sagorjeti.Samo ako dobro pazimo na svoje vlastite tjelesne,emocijonalne,duševne i duhovne potrebe,možemo biti i ostati"radosni darivatelji".

Postoji vrijeme davanja,a postoji vrijeme primanja.Moramo imati vremena u istoj mjeri za jedno kao i za drugo,želimo li živjeti zdravim životom.

Henri J.M.Nouwen