Tko je kriv !?
krivca nema …
Od uvijek sam maštala o toplini obiteljskog doma.
Što je to nagnalo ženu da mora ići raditi.
Dali je ona nekada, a ne tako davno doživljavala toplinu i svu pažnju i ljubav svoga muža, pa se je iz čistog hoštaplerstva bacila u vode izlaska iz toplog doma.?
Koja bi žena izišla iz toploga doma , a ne uživala jutro sa djecom stopljena s njihovim životima, i sa nestrpljenjem zaljubljenog srca čekala rane poslijepodnevne sate dolaska svoje ljubavi.
A onda zajednički u ljubavi i toplini radosti svi zajedno kao sklad najljepših orgulja radili oko kuće ono što im je bilo potrebno za materijalni život.
Niti jedan posao nije težak , niti jedan izazov života nije problem, dok je prisutno oko voljenog, topli dodir i nježnost koja opija.
Sjećam se …
Moj tata je bio najvjerniji, najnježniji i najpožrtvovniji muž svojoj ženi sa kojom je imao devetero djece.
Vrijednosti života koje daju vrhunac blaženstva obitelji;
- poslušnost, poštivanje, poniznost, prihvaćanje međusobno, jednostavnost, bezuvjetna ljubav,-
doživjela sam rastući u mome rodnom domu, sa mojim roditeljima i braćom.
Moj tata nije izlazio igrati sa svojim prijateljima nogomet. Nikada nije obilazio restorane, niti se nalazio sa dečkima u nedjelju na ćošku.
Nikada, niti jedno poslije podne, veće ili noć nije izostao iz svog doma osim službenim putem.
Nikada nije pogledao drugu ženu sa požudom ili da vidi lijepo tijelo, njegov zaljubljeni pogled uvijek je počivao na mojoj mami.
Sve ovo nije činio zato jer nije smio, nego zato što je bio tamo gdje se je kupao u ljubavi i nije ni jednog trena htio gubiti na ono što je imalo manju vrijednost.
I svijet im je potvrdio;
- kada su pred prepunom Crkvom obnavljajući pedesetogodišnjicu braka , okruženi sada već mnogobrojnom obitelji čija su im zahvalna srca pjevala veličanstvenu hvalu i slavu,-
da su učinili dobro.
I tada sam vidjela njihov zaljubljeni pogled.
Poslije Mise prišla je tati bivša kolegica s posla i rekla ' oprosti, što smo te često gledali kao čudaka, sada tek vidim razlog.
Moj tata i moja mama nisu postavljali pitanje što je to materijalno a što duhovno, a živjeli su punim plućima i jedno i drugo.
Oni su znali samo za obični život i njega su iznad svega cijenili.
Spomen :
u Ime mojega tate za njegovu ljubav, moju mamu.