Jednom, do nedavno, zvali su me "vještica" :)... živjela sam u ovom bijelom gradu nekim plavim snom između dva vala, između njegove i moje slike.

Uzela sam njegovu bijelu košulju i u višeglasju dobivala šapat vile iz jezera daleko negdje izvan horizonta.

Kao "vještica" pogađala sam puno toga o drugima pa čak i o sebi, ali o sebi samo kroz snove, u meni je uvijek odzvanjao zvuk nekih starih vremena, uvijek su me privlačile neke neobjašnjive stvari što su se počele i događati, zatvarale me u moje okvire, opet između dva vala i opet između njegove i moje slike.

Kroz tarot A. Crowley-a doživjeh mnoge neobične trenutke, nejasno-jasne poruke i prekrasne plave noći, zaboravila sam već način na koji sam poljubila nečije meke usne, zaboravila sam već način na koji sam otvarala "tarot" i zaboravila sam puno toga, ali ne izbrisah nikada "vješticu" u sebi.

iz 1. zbirke poezije "SJENA DUŠE"

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK