Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1061
OD 14.01.2018.PUTA
Vjeruj u cuda..;-)))
Postoji nebo plavo i zemlja plava i jedna plava djevojcica, sto zivi sa svojom obitelji sretno i zasticeno..Njeni roditelji zive skromno, al prepuni ljubavi prema svojoj jedinici ..Zuta svjetlost ih obasjava svaki dan i potice na dobro i beskrajni mir... Plava djevojcica je jedno dijete zaigrano, al kad sve utihne, ostaje pitanje u njenoj glavici, a ko sam ja...Tako je jednog dana pitala svoju mamu dok je kuhala prekrasnu cvvenu juhu ljubavi za svoju obitelj,:"Mama, tko sam ja?"..Ona joj je odgovorila, da je ona njeno malo cudo, ljubav i radost i da je najljepsi poklon sto je ona dobila u zivotu... Djevojcica je rasla zadovljna svojim zivotom, zamisljala je kako sve sto dotice i sto izgovori se pretvara u cudo..Tako su leptiri letjeli cudesnim letom jer ih je ona gledala, tako je cvijece mirisalo nebeskim pogledom jer je ona bila prisutna...Stigle su godine puberteta i plavi svijet se uskovitlao, postao tamniji, svako malo bi neka iskrica zuta svjetlosti zaisrkila pred njenim ocima i ona bi se sjetila cuda , sebe same i ljubavi svojih roditelja i puberteske misli bi se utopile u toj ljubavi...A, onda je stigao on, savrsen , plavi, isijavao je svjetlost svojim hodom, srce bi joj se uzarilo dok bi prolazila kraj njega, a kada bi ju pogledo svojim plavim ocima neba , nestala bi, utopila se u tom plavetnilu. Prijateljice su joj govorile : "Cudan je, stariji je od tebe, ne misli na njega",, no , on se uselio u njenu malu plavu glavicu i rojio slatke , cudne misli i nadanja da nestane u njegovom pogledu , stopi se i nikada se ne odvoji od njega. Dogodilo se da je jedan dan ostala sa svojim prijateljicama poslije skole u veselom ragovoru i stigao je on, prposan i kao sunce privlacne svjetlosti , sto ju je vukla k sebi...Pogledi su stigli, razgovor je tekao, ona nesvjesna svega, samo ociju njegovih.. Prijateljice su se razisle , ostali su sami, ruka u ruci, opijena slusala je njegove rijeci, al joj do uma nisu stizale..Nakon par prekrasnih tjedana utapanja u slatkocu njegovih misli i dodira, zaboravila je skolu, zaboravila je roditelje, plavu nebo i cudo mirisne poljane... S osamnest godina bila je najljepsa mladenka u kraju, bjelina je blistala dok joj srce izgovaralo da...Nakon godinu dana stigla su predivna dva sina, blizanca,, Umorna, danima, ne naspavana nocima,brinula se i pazila na svoju djecicu i uzivala u paznji svoga muza...Puno puta bi se sjetila svoje prijateljice iz djetinjstva, koja je nakon zajednickog skolovanja se odsleila u drugo mjesto, kilometrima daleko. Dolazila bi pisma, al u zadnje vrijeme su se prorijedila i vec dvije godine nije nsta cula o njoj, a rado bi je zagrlila i pricala s njom u beskraj o svojim djecijim cudima i mastanjima.. Cesto bi joj se zaustavljao pogled na muzu i zeljela je , zarko je zeljela biti s njim u vjecnosti, mada se osjecala da je vec tiscljecima s njim, tako joj je bio blizak i sjajio ljubavlju koja ju je ispunjavala do srzi njenog bica.Mnogi su govorili, eh , nece dugo...premlada je, previse je za njeno krhko mlado tijelo sve te obaveze,, a zivot leti,, izdrazati nece...No , ona ih nije cula..Sve dok , jednog dana izlazeci iz ducana nije naletila na muza kako zagrljen seta s nekom zenskom,, noge su joj se oduzele..;-(( Srecom nje susjed je isao za njom i pridrzao je da ne padne.. Suze su joj krenule, a on joj rece, Zivot je tezak, ako gledamo takvim ocima, al ako se opustimo i prihvatimo, iznenadit ce nas ljepotom.", Zbunjeno ga gledala kroz suze, zahvaliila se i uputila bez rijeci doma.. Kroz glavu su joj prolazile slike muza, rijeci susjeda, imala je osjecaj da tone.. Odjurila je u kupaonu, ne zeleci nista, samo saprati svoj pogled na njih.. Dok se tusirala , kroz glavu su joj prosle rijeci njene mame,, ti si moje cudo i sve cega se dotaknes pretvara se u cudo.. Kad je izisla iz kupaone, odjurila je do slike nje i njenog muza, koja je stajala na ormaricu u dnevnoj, na koju je cesto s ljubavlju pogledavala dok bi pjevajuci pospremala ili uzivala sa svojim muzem i djecom..Primila je sliku i suze su krenule,, al ona se nije mogla oteteti nekoj nadi sto je izvirala iz rijeci njene mame i usne su joj tiho progovorile ..Cudo.., nastavila je ponavljati, ne misleci, ne trudeci se, samo su suze padale po slici, njene misli su bile samo u rijeci cudo, dok je srce lupalo u ritmu vjere i nade... U takvom ju je polozaju zatekao njen muz, kad se vratio sa posla kao i inace.. Pozdravio ju je, al ona nije odgovarala, .Kad je ugledao kako joj suze teku , pojurio je do nje, zagrlio je i upitao.."Sto se dogodilo , ljubavi moja" Rekla mu je, kroz suze sto je vidjela, a on on joj je odgovorio dok ju je ljubio..."Volim te vise od svega, ne zelim nikad se rastati od tebe, a kamoli naci drugu..Grlio jesam drugu, al ne zbog svojih htjenja, jer imam tebe i samo si ti moje svjetlo koje zelim i hocu..A, ovo je bila tvoja prijateljica , koju nisi vidjela vec dugo i ceka te pred vratima nasim, Rekla mi je koje si ti cudo bila za svoje roditelje i za nju, a ja sam je od odusevljenja zagrlio i doveo k tebi..." Zbunjeno je gledala kako muz uvodi zenu , koju je vidjela s njim, a onda ju je prepoznala...;-))))))))) Nebo je i dalje bilo plavo i zemlja plava , a cuda su rasla svuda , zbog srca sto su vjerovala u njih...i jedne plave djevojcice...
bglavac
irida
edin.kecanovic
