Kome vjerovati u ovo gluho vrijeme,

kad vampiri duša u povorkama koračaju?

Na pozornicama života ,krivi se uzori uzdižu,

anđeli u naše snove ,sve rjeđe svraćaju.

 

Kome vjerovati kad stvorili smo granice?

Između ljudi nerazumljivi govor teče,

vjetar prošlosti, lista požutjele stranice,

u nepoznato nam duša, sa strahom slijeće.

 

Kome vjerovati,  zaključali smo vrata srca,

pustili zlu da iz nas,  poput nemani viri

Zaboravljeno dijete u nama,u jecaju grca,

 iz vječnosti  nas dozivaju.. bijeli leptiri.

 

Kome vjerovati, kad razočarali smo se bezbroj puta,

i u najbližem svome ,razumijevanje nismo našli?

Naša besmrtna duša ,sad maglovitim bespućima luta,

u kakve smo to sive predjele, svojom krivicom zašli? 

Probudimo se ljudi, sa neba nas ljubav zove,

jedan drugome.. ne budimo poput vuka

U prazninu naše duše, brzo će da otplove,

ako se ne prisjetimo ,svojeg anđeoskog zvuka.

 

Ako se ne  sjetimo, zašto smo došli na ovu planetu,

i ne otvorimo bez straha ,svoje sanjive oči

Uzaludno smo se darovali, ljudima i svijetu,

ako se u naše srce, milost božanska ne toči.