Od obilja ideja,

napisa, komentara,

ostale su zvjezdice,

pjenušave kupke,

priča poneka stara,

ispisana  stranica,

kao da je sve,

samo još jedna

usputna životna stanica.

 

Razišlo  se društvo lijepo

koje je tako zabavno bilo!

Ništa se novo već dugo

nije dogodilo.

Mnogi su zatajili sebe

od straha da ih

oko srca ne zazebe,

od nekog  komentara,

il' čudnog nekog avatara,

koji  ni ime ni prezime nema,

al' zato uvijek neku oštru riječ sprema.

 

Što nam se to dogodilo?

Jesmo li kao bračni par

dospjeli u kolotečinu

iz koje ne znamo izići?

Znamo li kamo to idemo

i dokle možemo stići?

 

Mi smo ljudi od duha,

Ili sa dušom neki kažu,

a opet, pojedince

ne  peče savjest čak i ako lažu!

Kad uvrijede, njihova riječ zaboli

a tako je malo potrebno

da svatko svakog voli!

 

Svi smo mi ovdje radi sebe,

da na  Magicusovoj livadi

nađemo nešto lijepo,

nitko ovdje uzalud

vrijeme ne provodi,

niti je tu onako, naslijepo.

 

Dijelimo svoja razmišljanja,

komentiramo razne teme,

objavljujemo svoje priče,

razmjenjujemo dileme.

 

Želimo Magicus kakav je bio;

sa princom Varjanom

ispod zvjezdanog neba što pleše!

Želimo Safiris, Mirjanu,

Pasko, Juliju, Ivanu,

koje kad smo tužni

tetoše nas i tješe.

 

Želimo društvo naše

što je uvijek tu, za sve nas,

koje lijepe i nježne riječi dijele

i svemu što nam se događa ,

svi se uvijek vesele.

 

Ljepote moje drage

Borise, Ljubice, Željka,

Elyca, Srce, Shanti

dođite na Magicus stranicu,

malo češće nek svatko od vas svrati.

 

Od svih nas ovdje je ostao

po jedan maleni dio

I nitko zauvijek otići ne može

koliko god to tko htio.

 

Jer Magicus smo svi mi!

Mi, njegovi članovi,

 i sudionici svega!

Tko od nas može  izdržati

nekoliko dana bez njega!