Moderan sam čovjek.
Iako sam informatiku naučila iz čisto praktičnih razloga, korištenje mojeg informatičkog znanja preraslo je u mnogo više nakon učlanjenja na yahoo, gmail, razne portale, facebook i sl.
Kao prvo, trebalo je svladati učlanjenje, postavljanje raznih slika, tekstova, videa, oglasa. Svi ovi subjekti pokazali su se kao vrlo korisna i praktična stvar. Uvijek si imao s kim „popričati“, imaš se gdje i kome „ispovjediti“, „razotkriti dušu“ ako za to osjećaš potrebu. Naravno da ovakav način komunikacije djeluje i terapijski, poput nekog svećenika, s one druge strane, tvoj virtualni prijatelj ili prijateljica imao je ulogu osobe koja bi te saslušala, negdje u daljini kimala glavom i dijelila dobronamjerne savjete, a osoba koja je „istresla dušu“ mogla je rasterećena otići na počinak. Bilo bi joj odmah puno lakše, ipak je s nekim podijelila teret svoje duše.
No, ponekad ti savjeti i nisu baš dobronamjerni. Ponekad, u tvojoj zanesenosti ispovijedanja, dodje i do poticaja zavisti na onoj drugoj strani, ili želje da ono što sazna u cjelonoćnom chatanju prenese i nekom trećem. Tada, intimna prepiska i „razgovori“ prijedju u javnost i razglašavanje, a tada dodje do povrijeđenosti.
Često se ovakove stvari dogadjaju. Nema portala na kojem nije došlo i do sklapanja velikih i lijepih prijateljstava, osobno sam ih stekla nekoliko, i ne bi ih mijenjala ni za što, dok istovremeno sa pojedinim osobama dolazi i do svadja i razmirica. Neki tad završe u „kukolju“, neki u „blokadi“ a neki budu ignorirani zauvijek. Tada dodje i do drastičnih odluka poput onih „skidam se danas s portala, ili facea i nikad se više neću vratiti“.
Ova odluka je naravno, suprotna mojoj naravi, jer u dubini duše nikad ne bih uzmaknula u svom djelovanju, no ponekad to nije protest već odluka koja se u datom trenutku čini najpametnijom.
Zašto? Reći ću vam!
Na www.magicus.info portalu bila sam aktivni član od njegovog osnivanja, sada sam povremeni član sa tu i tamo nekim tekstom ili pjesmicom koji s guštom objavim, no one draži i radosti od početka više nema.
Podsjeća me to na zaljubljenost. Od vatrene opsjednutosti osobom za koju osjetiš ljubav, nakon određenog vremena uočiš sve njegove mane, s kojima se sve teže nosiš, i umjesto da svakodnevno uživaš u razgovoru s voljenim ili voljenom, jednostavno sve češće počinješ izbjegavati njegovo ili njezino društvo. Počinje te umarati. Zašto si rekao ovo? Zašto si napravio ono? Zašto nisi postupio ovako? Zašto nisi postupio onako? Ne znaš se razgovarati! Ne znaš se kulturno ponašati! Izložen si kritikama sa svih strana, pa i podvalama. I pohvalama, naravno, ali puno pohvala izaziva, baš kao i u vanjskom i stvarnom svijetu puno zavisti, i umjesto radosti i zadovoljstva koje si osjećao na početku, počinješ osjećati zamor i želju da nestaneš.
Pišem i na drugim portalima, www.hrvatskiglas-berlin.com, www.politika.com, www.nezavisniportal.dugoselo.com . Osobno veoma volim takav način predstavljanja, volim pisati (ljudi od struke kažu da dobro pišem) volim komunicirati s ljudima, i nisam se povukla od nikakvog straha niti osjećaja ugroženosti.
Zasmetalo me to, što pojedini ljudi kojima sam u određenom trenutku života iz nekih sasvim trećih razloga „stala na žulj“ ili im nisam u nečemu ugodila, koriste portale za osobne osvete i blaćenje.
U ovom segmentu takvu mogućnost ne smatram dobrom, jer čak i novinari imaju obvezu objaviti samo činjenice potkrijepljene argumentima, dok članovi raznih portala imaju pravo pisati što žele i kako žele, i osvećivati se kome hoće i kad hoće.
Ovo je i neizbježno ali istodobno i neukusno. Naime, osobama koje se bave poslovima širokog opsega koji obuhvaća poslovanje unutar zemlje i izvan nje takvi komentari veoma škode. Nitko ne traži da svakom budem lijepa, zanimljiva, pametna, draga, ali osnovni nivo ponašanja i komunikacije obvezuje na kulturno ponašanje bez uvreda i podvala. To u virtualnom svijetu još nismo dosegli, nažalost, i to je ono što me u ovom svijetu smeta. Naime, osoba koja je spremna oblatiti iz samo sebi poznatih razloga, trebala bi isto tako biti spremna i ispričati se, odnosno snositi posljedice svojih postupaka. Tada bi to više sličilo stvarnom svijetu. Ulogiranje putem nicka koji nema nikakvo značenje, anonimnost koja je omogućena u virtualnom svijetu, omogućuje i osobno osvećivanje i vrijedjanje, što nije dobro, jer nije u svakom čovjeku razvijena jednaka svijest.
Iako je mali broj takvih, dovoljan je jedan članak, ili jedan komentar pa da baci sjenu na sav dotadašnji rad i trud koji tada ostaje okaljan i puno truda treba da bi se sve razjasnilo.
Nadalje, chatanje na facebooku omogućuje i mnoge druge nekorektne situacije. Npr. copy paste poruka i prijenos istih nekoj drugoj osobi za koju imaš interes da ih zavadiš. Veoma ružno, ali istinito i proživljeno. Iz tog razloga izbjegavam bilo kakav razgovor na tim individualnim chatovima, naročito razgovore intimne prirode jer nikad ne možete znati tko je s druge strane, i zbog čega vas je prihvatio za prijatelja.
Često se dogadja da vam s druge strane bude supruga vašeg poslovnog partnera, ljubavnica, neka ljubomorna i zavidna gospodja, ili možda čak i vaš partner, pod nekim drugim nickom, a tada nastaje pravi pravcati pakao.
Teško vam je objasniti da nešto niste mislili, ili da nije tako, iza vas ostaju vaše pisane riječi, koje su svakom dostupne i lako dokazive i stvaraju grč u želudcu. A taj grč izaziva i dodatni stres koji nam u vrijeme današnjice uopće nije potreban, i ovako imamo dovoljno muka.
Nadalje, zatečena sam činjenicom (stvarnom) do koje mjere su neke osobe spremne ići da bi se približile nekoj osobi na položaju zbog vlastitog probitka i sl. Razvijaju se različite sklonosti, od intimne prepiske, do slanja intimnih fotografija, raznih sadržaja koje čak graniče sa pornografijom, postavljanja golotinje na profil u nadi i želji da će ih zapaziti netko značajan, a to sve teže i teže podnosim.
Od jutros nisam na faceu iako sam imala izgradjeni profil koji mi se činio veoma kvalitetan, sa veoma puno prijatelja koji su primjetili što pišem i s tim sam ih privukla. Od proljetos sam sve rjeđe na www.magicus.info jer mi se nije svidjela mogućnost da neke individue bez imena i adrese, lažnim nickom, i bez argumenata mogu blatiti koga žele i kad žele i to ružnim riječima o čijim posljedicama ne razmišljaju.
Osobe koje imaju svoje ime i prezime upoznala sam, i zadržala trajno kao svoje prijatelje. Često popijem s njima kavu, često se čujemo telefonom, razmijenimo svoja mišljenja i tekstove, pojedemo kolače, razmijenimo darove, uveseljavamo jedni druge. To su stvarne osobe, osobe koja imaju svoj ja, koji znaju zbog čega su se i iz kojeg razloga priključili na neki portal, i koji na njemu nisu radi toga da bi se sakrili, ili da bi iskazali neke svoje tajne sklonosti koje graniče s perverznim, već radi toga da bi se istakli svojim radom, znanjem, talentom, riječima, pomoći drugima i sl. I sretna sam zbog činjenica da sam kroz sve ove godine svog života uspjela steći veći broj stvarnih i živih prijatelja i iste do danas zadržati u svom životu. Osobe koje me vole i cijene, i koje ja volim i cijenim, koje u svako doba mogu nazvati i podijeliti sa njima i svoju tugu i radost.
Kad isto učinim na portalu, izložena sam psihoanalizi. Što je razlog mojoj tuzi, u kojem sam stupnju depresivnosti, što bih trebala učiniti u svom životu da bih izbjegla takvo stanje, milion savjeta i komentara, a meni npr. treba samo prijatelj ili prijateljica s kojima bih popila kavu. Mogu ja nacrtati bezbroj šalica i poslati milion pusica ali topli zagrljaj i topli pogled osobe iz čijeg pogleda čitam simpatije ne može zamijeniti niti jedna virtuala.
Volim ja sve vas, i stvarne i nestvarne, one koje sam upoznala i koje nisam, no čovjek se ipak puno bolje osjeća kad "sa svojim princom zaista zapleše na livadi ispod zvjezdanog neba", kad "čvrsto stisne ruku prijatelja", i ono najvažnije kad "prilikom razgovora pogledaš osobu u oči i svaki osjećaj možeš iščitati iz pogleda".
Zagovaram stvarni svijet, virtuala je samo premosnica, tek kratkotrajna pomoć u preživljavanju i u sprečavanju usamljenosti, nerazumijevanja, i potrebe za druženjem!
A virtualni svijet, baš kao i sve druge ovisnosti postaje zabrinjavajući faktor koji stvarni svijet ne može ničim zamijeniti!