''Samoubojstvo (iz lat. sui caedere — ubiti se) — čin svjesnog i namjernog oduzimanja vlastitog života.''

Već sam tijekom 2003. par puta „ubijala“ neke nickove na jednoj web-stranici na kojoj sam počela pisati poeziju. I tad sam pronašla moj nick, shadow-of-soul, i taj nick nosim na sve web-stranice gdje se logiram.

Tako samo 9.6.2009. zalutala i na www.magicus.info i registrirala se mojim nickom, ShadowOfSoul.

Kako je to počelo, priča moja povijest, ali nije počelo slavno, već kako je Irida jednom napisala: kao 4 godišnja doba! Interesantno, kako tad nisam poželjela „ubiti“ moje postojanje na www.magicus.info? To mi je ovih dana palo na pamet.

No, vrijeme 4 godišnja doba je iza mene, sad sam na www.magicus.info dosta mirna, iako sam u zadnje vrijeme pomišljala tiho nestati sa www.magicus.info, ali ne „ubijati“ nick niti najavljivati odlazak, niti bilo što od gore navedenog.

To sam samo spomenula mojim prijateljicama, koje su kategorično obje rekle: „NE“.

I danas malo surfam internetom, otkucam u Google riječ „samoubojstvo“ i pročitam ovo: „Kod osobe koja je sklona počiniti samoubojstvo otkriveno je da u mozgu ima manje neurona u dijelu mozga koji se nalazi iznad očiju, a i pokazuje se manjak transportera za serotonin.“

Pitam se, je li kod mene u zadnje vrijeme došlo do pomanjkanja virtualnog serotonina i jesu li mi virtualni neuroni bili u velikom manjku u virtualnom mozgu pa sam poželjela napraviti „tiho samoubojstvo“ a modo mio ili je nešto drugo u pitanju?

Prije bih to učinila bez puno razmišljanja, vrlo impulzivno, naglom odlukom i bez težeg suočavanja sa problematičnom situacijom.

No, kod mene su se dogodile neke promjene, mogu reći čak i drastične promjenu, u odnosu na ona moja 4 godišnja doba kakva sam bila do tog razdoblja, tako da mi je nestanak sa www.magicus.info postao čak i smiješan i deplasiran.

I tako sam razmišljala, neke stvari su se počele događati same od sebe, to stanje koje me motiviralo na tihi nestanak sa www.magicus.info je polako nestajalo i počelo se stvarati novo stanje u meni, kad sam shvatila da ništa od toga (što me tad „mučilo“), u stvari, nije problem, već dar.

I taj „problem“ je postao oblak sapunice, koju sam lako mogla otpuhati jednim dahom, bez puno napora.

Kako se to dogodilo? Ne znam. Samo znam da su, u meni, neke iznenadne promjene u virtualnom ponašanju postale vrlo minorne, skoro ih i nema, vidim da sam postala strpljivija u odnosu na neke stvari i vidim da imam kontrolu nad mnogim svojim mislima, kojima bih nekad pojurila odmah, bez puno razmišljanja je li dobro odmah reagirati ili ne.

I vidim, da su moja 4 godišnja doba polako prošla i da je sad nastupilo vrijeme petog godišnjeg doba, a to je vječno ljeto (ili jesen ili proljeće, ali nije zima).

Moja latentna odluka da odem tiho u samoizolaciju je isparila kao voda na Suncu, tako da su se neke „suicidalne virtualne misli“ jednostavno same od sebe dijagnosticirale i nestale.

To stanje nije bilo dugoročno zato što sam prepoznala uzrok i detektirala situaciju, pronašla lijek i ostavila ovaj nick, ShadowOfSoul, a samim time i moju nazočnost na ww.magicus.info  aktivnom i postojanom, ali u drugoj energetsko-emotivnoj formi.

Sada, nakon svega, mogu reći da je to čak bila i „virtualna depresija“, koja me obuzela na neko vrijeme, ali me isto tako i pustila, tako da sad nema one tjeskobe, tuge i nelagode svaki puta kad bih se logirala na www.magicus.info i sada je sve drugačije.

„Virtualna depresija“ i „virtualno samoubojstvo“ idu rukom pod ruku, zato je potrebno primijeniti na sebi kao lijek mali odmak od tog problema, sanirati uzrok i vratiti se u virtualni svijet kao što se svatko vraća u svoj normalan život.

hvala na pozornosti, uz lijep pozdrav,

ShadowOfSoul