Čini mi se da je ova Tema mjeseca malo škakljiva jer nas nije potakla na previše žurno pisanje. Razmišljajući dugo o svemu, došla sam do zaključka da smo mi - ljudi - duboko u grijesima. Tko se može pohvaliti da je potpuno bez grijeha i da nikad nije sagriješio.
Razmišljam tako o Bludnosti. Mislima se vraćam se u period kad sam bila mlada djevojka, potom mlada žena. Vraćam se trenucima kada je zaista bilo teško odoljeti iskušenjima na koje navodi kontakt između muškarca i žene.
Tko od nas nije osjetio leptiriće u trbuhu, želju, potrebu za milovanjima, za dodirom osobe prema kojoj smo osjetili privlačnost? "Oprosti mi Bože, jer sam sagriješila mišlju, rječju, djelom i propustom!"
Tako kaže Crkva - mišlju, rječju, djelom i propustom.
Mišlju, sagriješila sam bezbroj puta. Rječju puno manje, nisam sklona vulgarnom i prostom rječniku.
A djelima?
Što znači prakticirati seks radi svojeg užitka, a ne radi svrhovitosti rađanja i sjedinjenja. Kako živjeti život u današnje vrijeme, s totalno promijenjenim vrijednostima, a biti vjeran crkvenim načelima i ne sagriješiti?
Dvadeset godina razdvojenog života jednog bračnog para dovodi čovjeka u razna iskušenja. I muško i žensko! Svakodnevno dolaziš u iskušenja, naročito u doba mladosti. Znači, mišlju si već sagriješio....
Kad sam bila veoma mlada žena, sa nekih dvadeset godina, sjećam se osjećaja koji su vladali mojim tijelom. Bila je to želja.... Želja koju je ponekad bilo teško zakopati ispod površine, ona bi se opet pojavljivala, i opet, i opet.... Nađeš se u društvu nekog tko ti je veoma privlačan, drag, nasmijava te, nježan je prema tebi, po koji put ti dodirne rame ili obraze i ti si već na pola puta da sagriješiš.
Kako se zaustaviti, naročito ako si u postojećoj vezi nesretan, nezadovoljan, nisi dovoljno cijenjen, ne javlja ti se danima, tjednima, a vezan si pred Bogom?
Da li je i to grijeh?
Tada, prije dvadesetak godina, bila sam čvrsto uvjerena da se za svaku Božju zapovijed koja je prekršena dobiva packa.
Sjećam se da me u to vrijeme veoma privlačio zgodan suradnik iz moje firme, i ako je misao grijeh - tada sam bezbroj puta sagriješila. Nekoliko dana nakon što su me okupirala griješna razmišljanja, dobila sam neki osip po licu - Rekoh; "Bože, oprosti mi, meni griješnici, neću više griješiti, ni mislima, ni djelima"!
No osip je prošao, a moje griješne misli su ostale. Nikako da se otresem želje da dotaknem tu osobu, da mu se približim, da se veselo smijem njegovim šalama i pričama.
Uh! Opasna situacija, toliko opasna da sam sebe natjerala da se maknem iz njegove blizine da ne bih pokleknula i predala se griješnim radnjama.
Tako eto život slaže kušnje. Dovodi nas u napast, izlaže nas griješnim situacijama, mami nas u bludnost kojoj malo tko može odoljeti, koja nam pruža toliko radosti i užitka! Poslije nas peče savjest, razmišljamo da li je naš postupak bio ispravan, da li smo trebali ili nismo trebali predati se. No, po mome bitno je ne povrijediti druge osobe. Teško se upustiti u odnose sa nekim tko ima obitelj, naročito ako i ti imaš obitelj, tada situacija postaje komplicirana i teška. Puno je povrijeđenih, a i sami smo povrijeđeni i trpimo. I takva situacija ne može trajati dugo, prije ili kasnije puca jer nije potpuna. Nikog ne može učiniti sretnim.
No kakve zapreke mogu biti ako je oboje sudionika slobodno? Ljubav nikad nije mogla naškoditi nikome, škodi mržnja i netrpeljivost, zato ja podržavam ljubav, podržavam veze u kojima su ljudi zaljubljeni, i eto i ja griješim skupa s njima, jer prihvaćam takav oblik bludnosti kao nešto što je razumljivo i normalno.
Zahvalna sam Bogu što sam već u godinama pa me s godinama poštedio kušnji koje sam prolazila kao mlada žena. Sada je puno lakše kad me "nagrizao zub vremena" i puno manje takvih situacija doživljavam. Što ne znači da mi opet ne treba ljubav, bliskost, dodir. Kad kažem ljubav mislim na tjelesnu ljubav, ne na duhovnu.
Jer, da bi pravilno funkcionirali trebamo i jednu i drugu.
No postoji i drugačiji oblik bludnosti? Perverzije, pedofilija, mazohizam, sadomazohizam, silovanja i mnogi drugi načini iživljavanja nad drugom osobom. Ovo smatram velikim i neoprostivim grijehom.
Iskoristiti drugog za svoja vlastita zadovoljstva i namirenje pohote je neoprostivo. Željeti ju, ili zadovoljavati se nad osobom koja tebe neće ili ne želi, ili nije svjesna što joj činiš, je više nego strašno.
Zato treba razlikovati blud od bludnosti. U današnja vremena normalno je da se dvije osobe koje se međusobno privlače, nakon vrlo kratkog vremena prepuste seksu. Također je postalo normalno da veze ne traju dugo, da nakon kratkog vremena pucaju.
No da li smo zbog toga svi smrtno sagriješili? Vjerujem da nismo. Ne može biti grijeh prepustiti se tjelesnoj ljubavi u kojoj vezi nitko sa strane ne trpi. Daleko veći grijeh je trpiti ili mrziti osobu s kojom smo u vezi i ne reći joj otvoreno da ne možemo više biti sretni zajedno.
S druge strane, ako je netko s nekim u vezi isključivo radi zadovoljavanja svoje strasti, a ljubav je u potpunosti izostala, ako s takvim namjerama iskorištava mladu i nezrelu djevojku ili čak dijete, ako se u zadovoljavanju svoje pohote koristi nerazumnim i nastranim djelima tada je to definitivno smrtni grijeh i takvu osobu po mome treba liječiti.