Ako se vratim u nazad kad sam bila dijete, sjećam se da sam voljela ljeto jer nisam morala imati ništa na nogama. Cijelo ljeto proveli smo bosi igrajući se do kasno navečer jer je dan trajao dugo. Na poljani ispred kuća igrali smo se lovača, skrivača i sličnih igri i nitko nije visio nad nama i govorio nam nemoj ovo ili nemoj ono kao što to danas rade roditelji kad dovedu djecu da se igraju na dječjem igralištu.  Bili smo zmazani od trave i blata ali to nije bilo ništa posebno zbog čega bi se naše mame uzrujavale.

Ako ste imali na selu baku i djeda to je bio pun pogodak. Cijelo ljeto provesti na selu među kravama, konjima i ostalim životinjama u čistoj prirodi bio je doživljaj. Kako je to biti na moru nismo imali pojma niti smo o tome sanjali. Svaka graba puna vode bila nam je more i što je najvažnije bili smo sretni. Ponekad bi u selo dolazio neki dedek sa kolicima sladoleda, a naše bake bi nam sladoled kupovale jajima. Bilo je to sredstvo plaćanja. Takav sladoled je bio najfinija stvar na svijetu.

Danas prije početka ljeta sve je komercijalizirano. Novine i portali puni su naslova kako do savršenih butina, kako izgledati lijepo u kupaćem kostimu, promocije raznih  dijeta i krema za sunčanje i zaštitu od najzdravije stvari na svijetu, a to su sunčane zrake. Naprosto da poludiš. Zar je važnije izgledanje ili uživanje u odmoru?

Osim toga gradovi se probude iz zimskog sna pa su u ponudi  razne kreativne radionice, glazbene scene, dani ljetnih kuhinja  i još stotine drugih događanja koja bi se trebala održavati tijekom cijele godine, a ne samo ljeti.  

Grad u kojem živim je cijelo ljeto pun buke do jutra i jedina želja svima koji živimo u centru grada je kako pobjeći od toga. Kao da se svi natječu kako da se muzika iz njihovih lokala ili otvorenih prostora  čuje što dalje, kao da ih nije briga za publiku koja ih sluša, a od glasnih vibracija ništa ne čuju.

Ne čuješ ni sam sebe, što je svrha uživanje u muzici , slušanje pjesme ugodnog tona  ili gas do daske pa oglušiš prije vremena. Imam osjećaj da su svi muzičari gluhi zbog čega je zvuk  nabijen do daske. To me podsjeća na klince kojima  su roditelji prvi puta dali auto pa ga  toriraju do besvjesti.  

Kod nas je uvijek isto, sve je podređeno radu kafića do jutra tj. prodaji alkohola, proizvodnji buke i nereda. Ujutro grad izgleda kao da ga je pregazio tornado. Počupano cvijeće, razbacane kante za smeće, neprestano zavijanje zaštitnih alarma, deranje izbezumljene mladeži sl.  

No, dogodilo nam se je i nešto lijepo. Nakon dugo godina uređen je i otvoren bazen na Dravi. Prelijepo.

Nekad smo ljeta provodili na Dravi, a onda je dugo godina bilo sve zapušteno da bi napokon sada bilo u funkciji. Drava je predivna i ljeto uz Dravu je nezaboravno, naravno za ljubitelje Drave.

Pogledajte sliku kako je to sada, a kako je bilo prije:.