Malo sam razmatrala neke događaje i probudila se u kukolju, a to mi nije ni najmanje drago. U zadnje vrijeme sam prviše u kukolju, nesmotreno sam si dozvolila upasti unj.
Ovaj virtualni svijet može postati vrlo opasan ako osoba koja korača tim svijetom izgubi kontrolu nad sobom potaknuta raznim okolnostima u kojima se nađe. Eto, desilo se to i meni iako sam na neki način vidjela kud idem. Ne mogu se diplomatski osvrnuti na neka zbivanja pa reakcije postanu nepoželjne. Previše sam se zaigrala. U duši sam dobra i zato si više ne želim dozvoliti ovakve nesmotrene ispade koji ne vode ničem dobrom. U virtuali kao i u stvarnosti želim biti ono što jesam --- puna razumjevanja i ljubavi.
Tu sam da se družim sa svima. Nisam nikad pravila razlike između nikog. Ako netko šuti šutim i ja, tko želi pričati bit će mi drago, no ima i onog trečeg za mene osobno neprihvatljivog. Poticaj na negativne reakcije. U svarnom svijetu znam se nositi sa time, a eto tu u virtuali „skiksala“ sam.
U tom druženju želim izmjenjivati dobrotu, nikako zlo. Zlo neka ide svojim putem daleko od mene. Nisam došla ovamo da nekom solim pamet, da se uzdižem zbog prestiža a niti da izražavam svoje nezadovoljsto osobama koje tome teže i zbog tog siju sjeme razdora. Takvo ponašanje meni je neprihvatljivo. U stvarnom svijetu težim razumijevanju, skladu i ljubavi, nema razloga da tako nije i u virtuali... Ali ...
Loše je kad virtuala postaje srvarnost, a ja se nađem u kukolju. Nije dobro kad zdrav razum pod udarom dobronamjernosti završi u „grabi“. Razumijevanje je majka mudrosti. Šutnja nije zlato kao što sam mislila – šutnja je svjetlosni zagrljaj.