Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1143
OD 14.01.2018.PUTA
Tvoj odlazak od kuće
U Otawi je nocas padala kisa. Jesen polako dolazi u nase zivote. Ona ista, koja nas je docekala i u ono vrijeme, kad smo zajedno dosli iz ratne Bosnie. Bijase to prije petnaest godina. Ja, ti i jedna mala torba. Ja na posao, a ti u skolu. O, kako sam bila sretna tih godina! Zeljela si biti kao svoja mama. I ucila, rasla, cvjetala, prelijepa djevojka postala... A onda je doslo nesto sto ne razumijem, i sto nikada,cini mi se, necu razumjeti. Prva ljubav, upis na Univerzitet, tvoj odlazak od kuce, tvoja udaja za covjeka iz Nigerije, tvoj bjeg u drugu vezu sa covjekom iz Libanona, rodjenje moje male unuke,i...Konstantna agonija mojih i tvojih nesporazuma. U prvoj etapi, bijah zatecena, pa nesvjesno, srcem, pristajah na sve uslove i povjerovah sve sto mi kazes. Bijah za tebe mala, sitna, bezvrijedna. Rugala si se mojim suzama, mojim molitvama, mojoj slabosti. Vidjeh, nema kraja tom ludilu, pa se izmakoh. Izmakoh se i od tvojih vrata, da ne smetam i da ne budem kriva. Odustadoh i da trazim malu unuku, da mi je das makar ponekad da je vidim. Kazes mi, da tvoje djete ne moze ostati sa mnom nasamo. Kao da sam ja kriminalac. A ne baka. I tako prodje jedanaest godina. Nocas je na mojem prozoru, opet, cijelu noc gorila svijeca. Tvoja baka mi kaze, da nisi sretna, i da zelis napustiti «zlatno gnijezdo« u kojem sada zivis. Rekoh ti davno, da kucu ne cine stvari, nego ljudi. Rekoh ti, da nema vece bjede, na zemlji, od bijede duha, ali ti me ne poslusa. Bijahu to godine, znam, kad si morala sama da spoznavas. Proslo me je vrijeme tuge, bjesa, vrijeme prispitivanja, osjecaja krivice, ucih, i naucih: Kusnja kao i svaka druga. Sve teorije, sve napisano, sve ucinjeno, sve neucinjeno, pusta, prazna obrazlozenja, koja ne pomazu. Samo da ti dragi Bog da snage da nadjes puta ka svjetlu i da razaberes kuda vodi staza do mira i dobra.
bglavac
edin.kecanovic
