Tražila sam anđele...u okolini, po ulicama, po parkovima..po internetu...Željela sam znati što više o njima, o njihovim imenima, zaštitama, molitvama...Tražila, tražila...i...otvorila stranicu MAGICUS INFO.
"HA! Boja je plava, snažna, moja boja...ali vidi šta ovdje sve ima, mmmm, riznica, vjerovanja, ezoterija...samopomoć, znanost....Sai Baba....o kakvo blago...ali treba se i registrovati. Mmmmm, nikada do sada nisam. Hoću li? Ne znam, da još malo vidim šta ima..."

Sutradan, eto me opet, pa prekosutra, pa dan nakon toga...čitam sve članke, prvo mi u oči padaju imena "mkramar". "vajran", "ivana jagodić".."safiris", da lijepog li nicka...mmm, "gemini", "zemlja" (o radosti), "saturn 17" (šta li joj znači 17?)...."shanti"...mir, "DeVet" (kako simpatično)...sve nekako poznata imena, kao iz daljine, iz neke daleke svijesti.

Čitam chat, razgovaraju Mirjana i Ivana, nježno, s ljubavlju, poštovanjem, poželim reći:  Hej, evo i mene, mogu li dobiti jedan svetlosni zagrljaj, iako me ne znate, mogu li vam nekako reći da mi je baš drago što sam pronašla takvo mjesto?"
Mogu, naravno, ali...aha, trebam se registrirati. OK. Idem Moje ime je Melita, a nick..ma ..spontano i ne razmišljajući napišem happy. Ooooo, sretne li mene kada sam primila prvu dobrodošlicu, prve puse i zagrljaje, a zajedno sa njima i ovisnost. Ozbiljnu. Svaki dan, pa makar i na čas. Samo proviriti šta se radi, ko je šta napisao, i bježi natrag na posao, djeci, gostima, ili nekim drugim obavezama.

Sve je to bilo prije skoro godinu dana. Još uvijek sam takva. Ovisna o Magicusu.

Ali, o ljudima koji se predstavljaju raznim nadimcima, stekla sam određena mišljenja, pa čak i osjećanja, kao vjerovatno većina nas na portalu.
Nerazumna i neobjašnjiva povezanost i prisnost sa Ivanom od jagoda (poslije se pokazalo zašto i još traje), velike simpatije prema ostalim članovima i prihvatanje raznolikosti i različitosti.

Uz predivno druženje na popodnevnoj kafi, uz pjesmu i pokoji kolačić, baklavu ili tiramisu, dogovorismo se Pajaco, Mirjana, Alius, Spontani i ja da upriličimo susret. I bijaše susret. i bijaše nezaboravno...Imala sam sreću te drage ljude primiti za ruku, zagrliti i poljubiti.

A spisak se samo povećava... sjećanje, elyica, nlandeka, Kaja...ljubica, srce......od svih sam nešto naučila, nekada me je neko rasplakao (Nada najčešće), Kaja utješila...nekada sam se slatko nasmijala, a nekada bih bila razočarana i tužna kada u komentarima vidim da se ljudi zavade.

Valjda zaboravim da ovaj portal čine stvarni ljudi od krvi i mesa, ljudi koji se isto znaju naljutiti, uvrijediti, prebaciti...ali ljudi, koje na okupu ipak drže ista ili slična osjećanja, Ljubav ili put ka njoj, nada, vjera, radost....istina...

A kako li sam tek bila razočarana kada sam pokušala postaviti prvi članak (ne moj, naravno-ko bi mi u to vrijeme platio strah?), sav "zbrčkan", sitan, jadan i žalostan...ali se već osmijeh razljeva po faci, HA, ima komentar...oh, neko je pročitao ono što sam postavila na portal. Dajte, držite mi krila, nemam vremena sada letjeti...

I onda korak po korak: staviti sliku (hvala DevVet", staviti spot sa Youtube-a (hvala DeVet), pa pps prezentaciju (hvala DeVet)....

I još učim...o strpljenju, zdravoj pameti, časnosti, istini, prolaznosti i trajnosti, vrijednosti...ljepoti, razočarenju, gledanju unaprijed...

I više ne tražim anđele...našla sam ih. Okupljene na jednom mjestu, sakrivene pod raznim nadimcima, nekada nestašne, nekada tužne, radosne i zamišljene...ali našla sam ih...i svi su mi na svoj način dragi