Vrijeme mi uglavnom leti i sve nekako čekam da i ovaj mjesec prohuji , ali kao za inat on se nekako vuće, a sa njim i tema mjeseca koju nikako ne mogu probaviti. Tko je sad taj ranjeni iscjelitelj i zašto on ranjeni nekog iscjeljuje  umjesto da sebe liječi?I tko to ima srca njega gnjaviti i moliti da  ga iscjeljuje ako sam treba pomoć? I gdje je on to ranjeni? U srce ili glavu ? Da li je možda pao s bicikla i povrijedio nogu ili ruku? Ili je možda samo u pitanju njegovo ranjeno veličanstvo Ego? Ako pak iscjeljuje, koga ili što to on iscjeljuje? Uzmem li u obzir da je ranjeni u srce( mislim ljubav ga muči) onda još nekako može nekom iscjeliti  napr. ruku ili nogu. Ako je pak obrnuti slučaj, tj. šepa na jednu nogu onda bi mogao pomoći srcu. Stavi nogu u mirujući , povišen položaj i abraka - dabraka, iscjeluljuje i dušu.Vrlo je upitno kad je u pitanju glava. Kad zvizneš na glavu , mrak ti zvizne na oči,A onda  ti zvizneš širinom i duljinom  i prostreš se po podu. Tad nemaš pojma da si uopće ranjeni , a još manje da si iscjeljitelj. Dakle glava ne dolazi nikako u obzir. Bar se to meni čini nemogućim. No čast izuzecima. Znam ja jednog koji je zviznuo na glavu. Pri tom nije došlo do pomračenja nego do prosvijetljenja pa se on dao u iscjeljivanje drugih glava predlažući im da i oni zviznu na glavu.Ali kako nije svaka glava ista tako se nekima zamračilo pred očima dok onim drugima sve super. Smiješkaju se po cijele dane, sve im je lijepo i bajno i sve se nešto  čude  onim " zamračenima". Svakim danom te obasiplju blagoslovom pa i onda kad ti njih kamenom. Iskreno rečeno iritiraju me time. Dođe mi da ih  zviznem po glavi i vratim na staro mjesto pod suncem.E sad , ako je u pitanju njegovo veličanstvo Ego , stvar je malo kompleksnija. Uz tu važnu imenicu mogu se prikačiti raznovrsni glagoli  pa je sasvim jasno koliko se teško odlučiti kojem dati prioritet.Nekome je važan glagol "biti "pa po cijele dane , bez zaustavljanja ponavlja: " Ja sam ovo, ja sam ono.." i na kraju te tako zbuni da ni ne znaš više tko si ti uopće.Neki pak vole "raditi" pa se "narade" cijeli život i onda kukakuju kako su puno radili.Jedna moja susjeda gotovo obožava glagol "mrziti" i uglavnom mrzi sve oko sebe  i sebe.  I da dalje ne nabrajam. Kako rekoh , kompleksna stvar, a i pitanje poznavanja jezika i gramatike. Napr. sadašnje vrijeme pretvoriti u prošlo već mijenja na stvari. Tad je "ja sam bio" već lakše prožvakati.Ili " ja sam mrzio" . Odmah ti je lakše pri duši. Ako te i ne voli, glavno da te ne mrzi .  I tako "ego" izranja u nekom novom ruhu, prihvatljiviji za okolinu.Kad bolje razmislim i nije to tako veliki problem. Kupiš knjigu  gramatiku hrvatskog jezika i počneš učiti mijenjanje glagola po vremenima. Kad to savladaš onda  možeš učiniti slijedeći korak ka učenju nekih novih glagola koji su prihvatljivi i u sadašnjem vremenu, A ima ih koliko ih srce želi. Samo volja treba. A tu je caka.To ili imaš ili nemaš. A sad vas ja pitam:" Imate li vi volju meni još jednom pojasniti ona pitanja na početku?" Jer veselim se rujnu. To je moje doba. Možda mi i temu potrefe.Budite milostivi prema meni i uslišite mi želju sa samo malo, trnčice volje u sebi.

Unaprijed se zahvaljujem