Danas za ranog jutra pogledam nebo, a ono imam što vidjeti prošarano je u svim mogućim smjerovima. Pomislim sa kojim to otrovima nas danas truju. Sve je to legalno nemaš se kome žaliti sve je to elita potpisala i odobrila. Neću više razmišljati o tome možda ima pozitivnijih tema . Čujem na radiju povećavaju se  mirovine i plaće u državnim službama, smanjuju se čekanja za zakazane preglede, nude se besplatni prijevozi za umirovljenike i slične budalaštine kao i kod svakih izbora.

Bilo bi ljepše čuti, stali smo na kraj korupciji!  Milijarde ukradene vraćaju se pokradenima, krivci su kažnjeni i sl. Nema toga jer ne znaju oni da sa punim džepovima mogu u grob ali im to ne može koristiti baš ničemu. Stanovi, kuće, vikendice, vile, automobili, šume poljoprivredna zemljišta što će vam to kad stalno živite u strahu da čete to izgubiti. Nisam nikad čula da je netko od tih silnih bogatuna poklonio stan obitelji kojoj je izgorjela kuća ili stradala u potresu. Od silnih pokradenih para mogli su izgraditi  sve porušene kuće u Petrinji, Glini i ostalim mjestima. Bili bi heroji našeg vremena, ali za njih je važno imati, a ne biti. Sve te face su nam već dosadile iz njih umjesto pozitivne energije suklja crni dim.

Kako je teško kad ne možeš ostvariti pravdu, a slučaj je čist kao sunce, zbog nekog tamo kome se ne radi i ima neriješene predmete još od dvadesetak godina prije. Da dijeliš pravdu moraš biti čovjek i to čovjek s dušom. Bez duše si prazna kanta u koju trpaš svoje vlastito smeće. Čast iznimkama, poštenim, stručnim i časnim ljudima koji će učiniti sve da se pravda zadovolji.

Mnogi gradovi napravili su veliku štetu i pogrešku do djelujući šoping centrima zemljišta daleko izvan grada. Ta politika stavila je gradsko stanovništvo u situaciju da po jedan ventil ili čavao mora se voziti kilometre. U mom gradu u centru nema voćara, mesnica, trgovina sa tehničkim priborom i slično. Sve smo to imali prije toga, a sada zjape prazni lokali u kojima  su bile prijeko potrebne prodavaonice. Kuće koje su uglavnom iz 16 i 17. stoljeća propadaju jer ih vlasnici više nemaju od čega održavati jer nemaju kome iznajmiti prostor. Grad je pust, a nekad su u njega dolazili iz drugih država i gradova u kupovinu i razgledavanje kulturnih vrijednosti. Inače u drugim zemljama je zakonom određeno što sve mora imati prostor na kojem živi dvije tisuće stanovnika. Osimu toga u šoping centrima  to su sve strani vlasnici, pa naravno i dobit od prodaje odlazi u zemlje odakle su. Da barem radnici imaju plaće kao oni u zemljama od kuda dolaze te tvrtke, ali od toga nema ništa osim izrabljivanja. Jad i tuga. 

 Osim što su izgubili stanovnici grada izgubili su i svoje tržište i  lokalni proizvođači povrća i voća. Sada se u kampanji za izbore nude besplatni prijevozi, međutim mnogi radije ostaju bez potrebnih stvari nego da ovo kratko vrijem koje smo na ovoj planeti troše na vozikanje do šoping centara. Život je za pametne ljude vrjedniji od gubljenja vremena u šoping centrima. Žalosno je da o tome nitko ne razmišlja ali se zato intenzivno razmišlja kako osvojiti mandat pustim lažima. Umjesto da služe narodu i brinu o njegovim potrebama, a što su njegove potrebe bi znali kad bi razgovarali s građanima. Umjesto toga se ponašaju kao vladari, a ne kao sluge naroda što bi trebali biti. To im je daleko od pameti.

Dragi naši čitatelji kako je to u vašoj sredini. Muči vas nepravda, laži, korupcija, zapošljavanje samo ako imaš iskaznicu i slično. Pišite nam o tome, a mi ćemo vas kao i uvijek nagraditi za vaš trud i doprinos novim spoznajama o stanju kakvo je na vašem terenu.

Redakcija magicusa