Većinu svog života hranili smo se samo onim što nam je priroda darovala. Imali smo svoj vrt, a sezonska hrana bila nam je izvor prehrane. Višak koji smo imali mijenjali smo za ono što nam je bilo potrebno . Hranili smo se jednostavno, a jelo se je pripremalo svježe jer nismo imali hladnjak ni zamrzivač. Tako su živjeli svi oko nas i koliko se sjećam nije bilo bolesti. Ovakav način prehrane zadržali su stanovnici mnogih naših sela što je jako dobro. Uzgoj hrane na prirodan način omogućuje nam da vodimo brigu o svom zdravlju.

Naše bake i mame jako su dobro znale koje biljke su si dobri susjedi, što sa čim treba saditi protiv nametnika. Gnjoivo je bilo prirodno, a ako se trebalo nešto pošpricati tada se je to radilo sa otopinom kopriva i nekih još drugih biljaka .

Nikakvi otrovi se nisu upotrebljavali.

Danas zbog manipulacije klimom radi čega imamo ekstremno topla i suha ljeta, a blage zime razmnožavaju se nepoželjne biljne vrste, insekti i životinje  pa je potrebno je koristiti kemiju i agrotehnologiju. Ako se to radi razumno poštujući upute struke onda i takav uzgoj hrane možemo nazvati prirodnim. Hrana proizvedena na prirodan način ima bolji okus i veću nutritivnu vrijednost, a takva proizvodnja također štiti okoliš.

U trgovini danas možemo naći hranu iz cijelog svijeta za koju neznamo kako je uzgojena. Kod nas je ukinuta Uredba o obaveznom označavanju GMO proizvoda. Zbog velike ponude hrane neovisno o sezoni hrana se bira prema izgledu ili vlastitom mišljenju o tome da li je zdrava ili nije. Ovakav izbor donio je mnoge zdrastvene probleme. Da bi zadržali i održali zdravlje važno je razvijati vlastiti prirodni uzgoj hrane. Mnoge bolesti vezane su uz konzumaciju nezdrave hrane.

Prehrambeni suverenitet trebao bi biti pravo svakog naroda, njime se utvrđuje vlastiti sustav prehrane bez ugrožavanja drugih ljudi i okoliša. Korporacije to ne poštuju. Za preživljavanje jednog naroda potrebno je plodno tlo, čista voda  i čisti zrak. No kao što znamo tlo se zagađuje upotrebom glifosata aktivne komponente koja se nalazi u sredstvima  za zaštitu bilja. Jedno istraživanje je pokazalo da je glifosat otkriven u urinu čak 40% stanovnika Hrvatske. U organizam se unosi kroz hranu i vodu. Francuski znanstvenici objavili su 2005. u časopisu američkog Nacionalnog instituta za znanosti okolišnog zdravlja studiju o tome da glifosat uzrokuje odumiranje ljudske placente i ubija embrij. Američki nezavisni znanstvenici s MIT-a 2013. su studijom dokazali da Monsantov Roundup (glifosat) uzrokuje Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest, rak, autizam, ALS, ADHD, neplodnost, poremećaje serotonina i mnoštvo drugih zdravstvenih problema. 

Za vrijeme prosječnog života čovjeka od 70 godina, čovjek pojede čak 6,5 kg godišnje  takozvanih „dopuštenih“ kemikalija, a postavlja se pitanje što se s tih 6,5 kg otrova događa u našem organizmu.

Kad govorimo o potrebi čistog zraka onda se moramo osvrnuti na neprestalno danonoćno  zaprašivanje . Od trenutka kada je Hrvatska pristupila NATO-u, nad našim glavama su se počeli pojavljivati chemtrailsi.

Do sada u ovim kemijskim mlaznicama pronađeni su sljedeći agensi:
1. Pseudomonas Aeruginosa – bakterija koja napada većinom respiratorni sistem čovjeka
2. Pseudomonas fluorescens - izaziva infekcije krvi i respiratornog sistema
3. Serratia marcescens - upala pluća, upala mozga, upala srčanog mišića
4. Mycoplasma fermentes incognitus - vrsta patogenog mikroorganizma za koju se pretpostavlja da je bio-inženjerirana u američkim vojnim laboratorijama i koja je pronađena kod 45% američkih vojnika koji boluju od tzv. golfskog sindroma.
5. Streptomyces i druge vrste gljivice
6. Neke vrste kvasaca
7. Određene bakterije koje sadrže specifične enzime koji su u stanju da izmjene genom čovjeka
8. Soli barijuma
9. Aluminijum 
10. Ethylene dibromide (dibrometan) C2H4Br2– mirisa sličnog hloroformu; izaziva depresiju CNS-a, edem pluća i nadražuje sluznicu respiratornog trakta,
11. Dehidrirane ljudske crvene i bijele krvne ćelije (eritrociti i leukociti)
12. Fibrozni filamenti (njihova uloga je navodno da omoguće određenim mikroorganizmima koji se nalaze u ovoj kemijskoj smjesi da živi stignu do zemlje, jer bi ih normalni atmosferski uslovi uništili. Tako se na područjima zaprašivanja mogu naći smeđe fibrizne niti slične paučini koje su veoma toksične.)

Dakle radi se o specijalno modificiranim, nepoznatim, neregistriranim letjelicama koje lete na velikoj visini i koje, prije svega, niti jednoj zračnoj službi ne polažu račune – jer su vojne.  Kemijski sastav ovih agensa djeluju pogubno na ljudsko tijelo i imunološki sustav.  Hrvatska je prva po broju umrlih u Evropi od malignih bolesti. Vlade mnogih zemalja priznale su da su otrovni chemtrilsi stvarni, a ne neka divlja teorija zavjere. Kako pored ovog zla proizvoditi zdravu hranu? Mislim da se ne smijemo predati.

Po svemu sudeći budućnost ljudske civilizacije pripada onima koji uzgajaju vlastitu hranu. Možda uzgoj vlastite hrane izgleda kompliciran i težak ali se svakako isplati jer kad pogledamo tvorničku hranu i analiziramo ju vidimo da je puna otrova i jedini cilj joj je izazivanje bolesti i smrti. Tvornička hrana dizajnirana je da ubija. Ovo zvuči užasno ali je istinito.

Ako ne želimo biti žrtve sustava onda moramo  proizvoditi svoju hranu i podržati poljoprivredne proizvođače koji proizvode zdravu hranu. U svakom slučaju vjerujem u prirodnu proizvodnju hrane zbog toga sam u svom ogromnom cvijetnjaku napravila ovog proljeća eksperiment te sam između cvijeća posadila kelj, brokulu, cvjetaću, celer, peršun, vegetu, paradajz i krastavce. Mogu vam raći da je urod bio odličan. Cijelo ljeto sam imala što ubirati, spricanje nije bilo potrebno jer su povrće čuvale druge biljeke.

Ovo je primjer kako se i na malim površinama može uzgajati hrana. Sada sam posadila puno raznih vrsta salate koja će u proljeće biti taman za korištenje. Blagoslivam zemlju na kojoj to sve raste i radujem se svakoj biljci koja tu izraste. Danas ima dosta  ekološke proizvodnje ali teško dopiru do kupaca. To veliki centri ne otkupljuju pa ih možemo naći samo na placu ili ako se povežemo sa nekim od domačinstava koji proizvode zdravu hranu na veliko. Znači sve se može samo treba biti marljiv i uporan jer zdrava hrana je lijek.  

 

Osim ovih negativnih primjera postoji i nešto što se pojavljuje vrlo pozitivno u ovo vrijeme, a to je da se ekološka svijest budi i da je jako pozitivno što možemo vidjeti ovih dana da u dječjim vrtićima i to u sve većem broju se zasađuju mali vlastiti vrtovi gdje djeca sade razne biljke čime se nastoji kod djece razviti ljubav prema prirodi ali i osjećaj odgovornosti i brige za bilje i očuvanje prirode . Prikuplja se domaće sjeme i sade sadnice te se djeca imaju čemu radovati kada vide kako plodovi njihovog rade rastu. Djecu treba od malena učiti kako nastaje zdrav hrana i koliko je važna za opstanak ljudske vrste. U djeci je puno ljubavi i ta ljubav se treba proširiti na sve što je oko njih, na prirodu o kojoj će se ono brinuti, zato treba i roditelje potaknuti da u tome podrže djecu da im daju mogućnost da sade biljke pa makar i na balkonima u teglicama ako nemaju gdje drugdje. Treba pustiti dječjoj mašti na volju jer to oplemenjuje njihov život za razliku od svakodnevnog  traćenja vremena na mobitelu. Ovako će biti više na zraku i u svijest će im se ugraditi i to koliko su biljke važne u našem životu i na kraju kako se dolazi  do hrane koju jedu. Povratak prirodi za njih znači zdrav i oplemenjen život. Od ranog doba , djeca se mogu upoznati sa radošću vrtlarenja, a briga za biljke može biti i veliko zadovoljstvo ne samo za njih već i za cijelu obitelj. Za te aktivnosti ne treba puno već malo zemlje tegla ili čašica, sjeme i alat za sadnju te naravno voda. Kad se to zasadi tada dijete prati rast biljaka što je za njih velika radost.   

 

Nas zanima kako vi vidite sadašnju situaciju na proizvodnje zdrave hrane, radite li vi nešto po tom pitanju .

Pišite nam o tome otvoreno jer vaša iskustva mogu koristiti drugima te im pomoći na njihovom putu zdrave prehrane, iznesite svoje mišljenje a mi ćemo vas kao i uvijek prikladno nagraditi.

Redakcija magicusa