Kad pogledamo prirodu oko sebe  još uvijek je kao iz iskona , lijepa, nezagađena. Kad pogledam naš park u centru grada vidim nevjerojatnu ljepotu. Zar ova ljepota  budi uzvišene osjećaje, osjećaje ljubavi,  brige za druge ljude, osjećaje ljubavi i zahvalnosti  prema  Stvoritelju svega toga. Zar smo zaboravili osjetiti i vidjeti ono najljepše što nas okružuje. Zar  ljeto ne budi najljepše osjećaje. Biti sretan znači  probuditi se ujutro i osluškivati cvrkut ptica, radovati se svakoj procvaloj voćki, svakom cvijetu, svakom mirisu koji nam poklanja, radovati se svakom susretu  sa ljudima oko sebe, vidjeti u njima samo Božansko. Pa što ako nas je netko povrijedio, prevario, pokrao, zar smo tako mali da ne možemo oprostiti .

 Praštanje je  uz istinu jedna od najvećih vrlina. Zar se ne osjećamo lakši kad nekom oprostimo. Učinimo to ma kako teško bilo. Svatko zaslužuje još jednu šansu. Što imamo od toga da mrzimo, ogovaramo, da se ljutimo. Takvi osjećaji nas samo odvode u bolest. Stalno se vrtimo u krug sa starim mislima i povredama. Da li nam to donosi dobro. Pogazimo taj ponos, gordost ili oholost i zamolimo za oprost to će nam donijeti  puno više dobra nego  sa takvim mislima živjeti u tami. Opraštanje je ključ slobode. Da li više volite biti u pravu ili biti sretni?Glupo je kažnjavati se u sadašnjosti jer nas je netko povrijedio u prošlosti. Da bismo se oslobodili prošlosti, moramo željeti oprostiti, čak i ako ne znamo kako. Opraštanje znači odustajanje od naših povrijeđenih osjećaja i zaboravljanja cijele stvari. Stanje neopraštanja uistinu uništava nešto unutar nas.

 Ovo je vrijeme za suosjećanje i iscjeljivanje, a što nas dovodi na put mira i sreće.

Svi u životu imamo izazove.Svi.Nitko u životu nije bez njih.

Za neke je izazov zdravlje, za neke uspješna veza, za neke poslovni i financijski uspjeh. Neki imaju manje , a neki više takvih izazova. Mi znamo što nije dobro i što u životu želimo, ali ne znamo što nas na tom putu  zadržava. Da li je to kritiziranje, strah, krivnja ili ogorčenost?Svoja osjećanja ne možemo poricati niti ignorirati. Naprosto si ne možemo dopustiti luksuz negativnih misli. Vaša iskustva uvijek odražavaju vaša unutarnja uvjerenja. Ako vas na poslu uvijek kritiziraju, to je možda zato što ste sami kritični ili ste možda imali roditelje koji  su vas kritizirali. Sve je u životu ogledalo nas samih. Svi imamo obiteljski model i vrlo nam je lako okrivljavati svoje roditelje, ili svoje djetinjstvo ili svoju okolinu. Međutim , to nas sputava i ne možemo se osloboditi. Ostajemo žrtve i stalno se ispočetka bavimo jednim te istim problemom. Uistinu nije važno što vam je netko učinio ili što su vas učili u prošlosti. Danas je novi dan. Vi sada birate. Sada je trenutak kada stvarate budućnost svoga života i svoga svijeta. Samo vi možete izmijeniti način na koji mislite, osjećate i djelujete.

Također, mnogi imaju potrebu da  uvijek budu savršeni. Tko je savršen? Jeste li ikad upoznali nekog savršenog? Ja nisam. Ako se na nekog žalimo, zapravo se žalimo na neki aspekt nas samih. Svatko je naš odraz, te ono što vidimo u drugima, to smo mi. Često se ne želimo prihvatiti takvi kakvi jesmo. Zlostavljamo sebe alkoholom, drogama, cigaretama ili prejedanjem. Tako se kažnjavamo zato jer nismo savršeni. Za koga savršeni? Čije to zahtjeve i očekivanja trebamo zadovoljiti. Budite voljni se toga osloboditi. Samo budite. Otkrit ćete da ste divni baš takvi kakvi jeste upravo sada.

Često vam ljudi šalju negativne poruke jer to je najlakši način da s vama manipuliraju. Ako vam netko pokušava nametnuti osjećaj krivnje, upitajte se što želi? Zašto to radi? Postavite si ta pitanja umjesto da u sebi prihvaćate da ste krivi ili mislite da morate učiniti ono što netko traži od vas.

Ljudi vas kontroliraju samo ako im vi to dopustite. Možda ćete se osjećati krivi kad prvi puta takvoj osobi  kažete ne, ali vjerujte već idući puta će biti lakše reći ne.  

Nemojte potiskivati svoje emocije ili ih zadržavati u sebi jer tako stvarate kaos u sebi. Volite sebe dovoljno  da si dopustite da osjetite emocije. Neka izađu na površinu. Možda ćete plakati ili biti ljuti ali proradite na njima.

Svatko od nas je imao posla s ljutnjom. Ljutnja je poštena emocija, ali ako se ne obradi ili izbaci van, obradit će se unutra u našem tijelu i obično se razviti u neku bolest ili neki funkcionalni poremećaj. Kao i u slučaju kritiziranja često se ljutimo zbog jedne te iste stvari. Kad smo ljuti, a smatramo da nemamo pravo pokazati ljutnju, progutamo ju, a to uzrokuje mržnju, gorčinu ili depresiju. Dobro je dakle s ljutnjom nešto učiniti kad se pojavi. Postoji nekoliko pozitivnih načina za postupanje s ljutnjom. Jedan od najboljih jest otvoreno porazgovarati s osobom na koju ste ljuti, te se tako osloboditi nakupljenih emocija.

Možete reći „Ja sam ljuta na tebe jer si me ogovarala“  Kada osjećamo da bismo na nekog najradije vikali, znači da se  ljutnja već dugo gomila. Kada se riješimo osjećaja ljutnje sretniji smo.

 Ogorčenje je dugo potiskivana ljutnja. Najveći je problem s ogorčenjem što stanuje u tijelu i to vrlo često na jednom te istom mjestu. S vremenom počne bujati i kipjeti izjedajući tijelo i vrlo se često pretvori u tumor ili rak. Zbog potiskivanja ljutnja se gomila, što nije dobro za zdravlje. Ljudi su skloni njegovati staru emocionalnu povredu tako što u glavi stalno vrte isti film. Ako želimo gledati novi film moramo vidjeti što se krije iza povrede. Dakle, treba izmijeniti svoje modele ponašanja.

 Depresija je ljutnja usmjerena prema unutra. To je također ljutnja za koju smatrate da je nemate pravo osjećati. Možete na primjer smatrati da nije u redu biti ljut na roditelja, ili supruga, suradnika, prijatelja, a vi se ipak ljutite. Osjećate se zaglavljeni. Ta se ljutnja pretvara u depresiju. Ljutnja kao i svaka druga emocija koja se pojavi, traje samo nekoliko minuta. Naša reakcija na emociju jest ono što uzrokuje da je zadržavamo i potiskujemo. Jednom kad se oslobodite dijela stare ljutnje, biti ćete sposobni vidjeti vlastitu situaciju u novom svjetlu i pronaći nova rješenja.

 Strah uzima maha na našem planetu. O njemu svakodnevno slušamo i gledamo ga u obliku pandemije,ubojstava, pohlepe i sl. Strah je manjak povjerenja u sebe. Zbog toga nemamo povjerenja ni u život. Ne vjerujemo da se o nama brine Viša inteligencija, pa mislimo da sve moramo kontrolirati s fizičke razine. Očito je da osjećamo strah jer ne možemo kontrolirati sve u svojem životu.

Povjerenje je ono što učimo kada nastojim nadrastati strah. To se naziva skokom vjere. Povjerenje u unutarnju Moć, koja je povezana s Univerzalnom Inteligencijom. Povjerenje u ono što je nevidljivo, nasuprot povjerenju samo u fizički materijalni svijet. Promatrajte svoje strahove i uočite da vi niste oni. Naši strahovi će nestati brzo kao slike na ekranu ukoliko ne inzistiramo na tome da ih zadržimo.

Strah ograničava naš um. Ljudi se boje da ne obole, da ne ostanu bez doma, bez posla. Ljutnja je strah koji je postao obrambeni mehanizam. Strah je suprotan ljubavi. Čim smo spremniji voljeti sebe i vjerovati sebi, tim više privlačimo te kvalitete u svoj život.

Vaša ljubav teče.

Ovisnosti su jedan od primarnih načina maskiranja naših strahova. One potiskuju ili negiraju emocije tako da ih mi ne osjećamo. Osim kemijskih ovisnosti postoje i mnoge druge ovisnosti. Neke od njih nazivao modelom ponašanja. Ovisnosti nam onemogućavaju da budemo prisutni s a d a  u životu. Ako se ne želimo suočiti s onim što je pred nama ili ne želimo biti tu gdje jesmo, imamo model koji nas sprečava da budemo u dodiru sa životom.Za nekog je to ovisnost o hrani, za druge kemijska ovisnost a neki su emocionalno ovisni. Možete biti ovisni o nalaženju grešaka u drugima. Ma što se dogodilo, uvijek ćete pronaći nekog da ga optužite. „ To je njihova greška, oni su mi to učinili“. Možda ste ovisni o gomilanju računa. Ima i onih koji su ovisni o dugovanju- čine sve da stalno budu zaduženi, a to nema veze sa sumom novca s kojom raspolažu. To često vidim u praksi. U stanju su upropastiti druge ljude jer im ne plaćaju račune ili zaposlenima ne plaćaju njihov rad , a novac imaju. To je gadna ovisnost.

Prejedanje je isto tako ovisnost koja uvijek znači potrebu za zaštitom. Kada se osjećate  nesigurni ili uplašeni, ušutkate s salom- omotačem sigurnosti. Težina nema veze sa hranom. Većina od vas provede život ljuteći se jer ste predebeli. Kakav gubitak energije! Umjesto toga uočite da u vašem životu postoji nešto što vas čini nesigurnima i uplašenima. To bi mogao biti vaš posao, vaš partner ili život općenito. Ako patite od prekomjerne težine ostavite po strani hranu i težinu i radite na modelu koji kaže „ Ja tražim zaštitu jer sam nesigurna“ !Začuđujuće je kako vaše stanice reagiraju na vaš misaoni model. Kad nestane potrebe za zaštitom ili kad se počnete osjećati sigurno, salo će se otopiti. Težina je samo vanjski efekt straha koji je u vama. Kad se pogledate u ogledalo i vidite kako u vas bulji debela osoba, sjetite se da gledate u posljedicu svojeg starog načina razmišljanja. Kada počnete mijenjati svoj način mišljenja, posijali ste sjeme onoga što će biti istina za vas. Što izaberete misliti danas, stvorit će novu figuru sutra. Nije važno suzdržavanje od jela već suzdržavanje od negativnog mišljenja.

Kada se prestanemo osjećati kao žrtve, moći ćemo povratiti svoju moć. Moramo biti voljni naučiti lekcije tako da problem može nestati.

Kada vjerujemo procesu života i duhovnoj povezanosti sa Svemirom, možemo rastočiti svoje ljutnje i strahove čim se pojave. Možemo vjerovati životu i znati da se sve odvija u skladu s Božanskim redom te u savršenom prostorno- vremenskom redoslijedu.

Davanje i primanje, smijanje i plakanje, pozitivno i negativno, svjetlo i tama. Povezivanje tih suprotnosti igra je života, a njihovo prihvaćanje i poštivanje čini nas jačim.

Što vas dragi magicusi sprečava da budete sretni? Pišite nam o tome, a mi ćemo vaš trud kao i uvijek do sada nagraditi.

 

Vaš magicus!