Prvi Dan žena obilježen je 08.ožujka 1909. godine u  SAD-u . Taj dan predstavlja povijesnu borbu žena za ravnopravnost kojom su se izborile za pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na odabir majčinstva, pravo na obnašanje svih funkcija u društvu te sva temeljna prava osigurana zakonima. Nakon toliko godina što se je promijenilo? U mnogim razvijenim zemljama jednakost žena i muškaraca je samo mrtvo slovo na papiru.

Kako to danas funkcionira kod nas svjedoci ste i sami. Žene su i dalje u neravnopravnom položaju, zastupljenost žena u tijelima koje odlučuju o našoj  sadašnjosti i budućnosti  je vrlo mala . Na rukovodećim položajima su rijetko žene. Svaki dan radimo sve dulje, a plaće su sve manje. Za isti posao muškarci su i dalje više plaćeni. Trudnicama se uručuju otkazi, a prema mladim majkama poslodavci se ponašaju  kao prema nužnom zlu. Žena radi sve poslove kod kuće  te istovremeno daje sve od sebe na poslu koji nije odgovarajuće plaćen.

Žene se teže zapošljavaju a nasilje nad ženama raste. U Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna je žena fizički zlostavljana što je poražavajući podatak, broj ubijenih žena iz godine u godinu raste.

 Žene se teško odlučuju prijaviti nasilje zbog toga što nisu financijski neovisne budući da živimo u zemlji gdje je većina stanovništva siromašna te postoji još jedan problem što je premalo povjerenja u institucije koje se trebaju baviti tom problematikom.  Sigurnih kuća je premalo, a kakav stav prema tome ima država vidi se po podatku da za sigurne kuće  država troši manje od 20 milijuna kuna , a za službene mobitele daje 25 milijuna kuna.

Ovdje postoji još jedan problem koji je na štetu žene i djece, a to je da se nasilnici kažnjavaju blagim kaznama. Kad muškarac pretuče ženu i dobije uvjetnu kaznu to stvara dojam da se nije dogodilo ništa strašno. Zanima me kakva bi bila kazna kad bi žena pretukla muškarca. Postoji još jedan problem zašto se žene boje prijaviti zlostavljača. Između ostalog problem je i u tome što one pokušavaju opravdati nasilničko ponašanje u smislu pa nije htio to učiniti ili imao je možda loš dan, nije ni njemu lako. Osim toga osuđuju same sebe u smislu, e da sam bila nježnija i bolja prema njemu ili da sam bogatija on bi me više volio. Takva razmišljanja i toleriranje zlostavljačkog ponašanja dovodi do toga da žena isključuje svoje osjećaje, a što ne može donijeti ništa dobrog već uvodi osobu u bolest.

Dok god žena smatra da je sramota prijaviti zlostavljača ona i dalje hrani zvijer u toj osobi. Veliki je problem ukoliko u tom braku postoje i djeca koja zbog takvog ponašanja strahovito trpe. Bolje je biti sam nego iz dana u dan ovisiti o nečijem dobrom ili lošem raspoloženju i uvijek živjeti u strahu. U ovim vremenima kao da se je stanje još više pogoršalo, kao da su ljudi izgubili dušu. Ženi je u ovo ludo vrijeme potrebnija pomoć nego ikad prije jer su se poremetili i mnogi drugi standardi koji utječu na sretan i potpun život.

Dan žena treba slaviti ali trebalo bi ženu slaviti svaki dan. Žena je srce ljudske zajednice , žene se brinu za djecu i obitelj, za nemoćne roditelje i još k tome mora mukotrpno raditi na poslu kako bi prehranila obitelj. Dan žena bi trebao pokazati što se je promijenilo na bolje ali nema se što pokazati. Dalje u Saboru sjede većinom mušketiri u politici također da ne nabrajam, a vidimo kuda su nas te muške glave dovele.

 Dan žena se svodi na cvijeće i poneki poklon ,a njihova prava su na čekanju.

Što vi mislite o tome da li je Dan žena ima svoju svrhu ili ne.  Pišite nam o tome, iznesite svoje mišljenje, mi ćemo vas kao i uvijek nagraditi.

Redakcija magicusa

01.03.2023.g.