Razmišljam o tome što postaviti za temu mjeseca, kad ono na trenutak pogledam na brzi chat, a tamo Luce mala pita: jeste li volontirali? Evo ti teme pomislim, volontiranje. Luce mala tako da znaš ako ne bude odaziva na ovu temu ti ćeš biti glavni krivac. Šalim se ali što mogu tako je nastala tema za mjesec veljaču.

Kada se je dogodio potres na Baniji građani nisu čekali da ih netko pozove, sami su počeli spontano prikupljati pomoć i dovoziti ju stradalima od potresa. Drugi su došli da svojim radom pomognu  na bilo koji način. Te ljude nazivamo volonterima. Što je to volontiranje i tko su volonteri? Postoje dva oblika volontiranja, formalno kad je to u okvirima neke organizacije ili udruge i neformalno volontiranje koje se odnosi na sve vrste pomoći kako svakodnevne tako i povremene kao što je pomoć nekom članu obitelji, susjedu ili nešto slično. Volonteri su osobe koje besplatno pomažu jer su po svojoj prirodi ugodne osobe, savjesne, altruistične, moralne, pouzdane, suosjećajne uvijek spremne pomoći u bilo kojoj situaciji.  Posjeduju višu razinu svijesti i zato im nije teško napustiti udobnost svog doma ili posao kako bi mogli pomoći onima kojima je to potrebno. To ih ispunjava i osjećaju se sretni kad pomažu. Naravno postoje razlike među volonterima ali zajedničko im je to što pomažu bez da za to ista očekuju.

Volontiranje ima i svoje prednosti kao što je upoznavanje novih ljudi, njihovih običaja, upoznavanje novih mjesta i sl. Volontiranje kao dobrovoljna aktivnost, prije svega je sloboda izbora, a sloboda je težnja ljudske civilizacije. Nažalost sloboda je danas ugrožena zato je ta težnja danas sve veća. Volonterstvo u sebi sadrži suosjećanje i solidarnost s drugima bez osobnih interesa. Mi smo država u kojoj veliki broj ljudi volontira. Kad se je dogodio potres na Baniji, puno je volontera došlo kako bi svojim radom pripomogli u ovaj situaciji. Svakodnevno na terenu je bilo 150 kuhara koji su dolazili iz raznih krajeva Hrvatske i koji su donijeli svoje lonce, kotliće, tave, štednjake, kuhala i ostali pribor. Donijeli su i hranu za prve dane dok nije počela stizati pomoć U teškim i improviziranim uvjetima pripremili su tisuće obroka. Pokazali su svojim radom i toplim ponašanjem koliko je hrvatsko srce veliko. Volonteri su svojim automobilima razvozili obroke po selima i okolici. Neki su raščišćavali teren, neki su popravljali krovove i radili druge poslove. Ima i onih koji su sa posla dolazili i pomagali, a neki su se toliko angažirali da će možda i izgubiti svoj posao. Pitamo se tko će tada njima pomoći. Kuhari iz naše priče zamjenjeni su državnom tvrtkom, nismo primijetili da im je država baš zahvalila na njihovom trudu,  no oni su izjavili da im je najveća zahvalnost bila to što su ljudi bili sretni. Tu vidimo kolika je bila njihova briga i ljubav za ljude. Zahvalni smo im što postoje.

Ljudima u nevolji potrebna je lijepa riječ, utjeha , osmjeh, nada. Potrebno im je da ih netko sasluša i utješi. Potrebno im je toplo ljudsko srce. Tu su onda volonteri koji će svoje vrijeme , suosjećajnost i dobrotu staviti njima na raspolaganje.

No, saznali smo usput i da ti isti volonteri ne rade svoje poslove jer su ih korona mjere zaustavile, a ovih dana saznajemo da mnogi zatvaraju poslove jer nema načina da ih ponovo pokrenu. Do jučer su pomagali drugima, a tko će sutra pomoći njima. Tko će pomoći volonteru kojem je posao pokošen korona mjerama?

Kad se radi o pomoći neki građani više vole sami pomagati direktno onima kojima je pomoć potrebna jer nemaju povjerenje u institucije koje to rade,a neki pak više vole davati pomoć organizacijama kao što je Crveni križ. Ima raznih priča sa terena o toj temi, prednostima i nedostacima. Nas bi zanimalo kako vi dragi naši čitatelji gledate na ovaj problem. Pridružite se svojim zapažanjima i iskustvima, prijedlozima pišite nam o tome, a mi ćemo vas kao i uvijek nagraditi.

Redakcija magicusa