Naši životi promijenili su se u jednom jedinom danu. Korona virus osim prijetnje da ćemo se razboljeti donio nam je i nešto puno gore. Strah, otkazi, zabrana kretanja, sve je to ograničilo  društveni život i život uopće. Ljudi iz straha ne izlaze čak i onda kada bi mogli.

Život u zatvorenom prostoru isto tako nije zdrav, a zabrana kretanja može dovesti i do psihičkih poremećaja i kod sasvim zdravih ljudi. Karantena izaziva različite poremećaje od kojih nije imuna ni jedna skupina, a osim bolesti dolazi i do poremećaja odnosa u obitelji. U takvoj situaciji teško je održati vlastiti imunološki sustav koji je kao što znamo najjače oružje u borbi protiv korona virusa. Za dobar imunološki sustav između ostalog potrebno je boraviti i na svježem zraku.

Posebno je ovo stanje teško za djecu. Boravak na zraku i igra sa vršnjacima za njih znači dobro tjelesno i mentalno zdravlje . Kako to postići kad neprestano  slušate  OSTANI DOMA. Više ne mogu čuti ovu rečenicu od nje me boli glava.

Ovo stanje prati i samoća. U tom stanju se nalaze mnogi nije to samo ograničeno na stariju populaciju. Samoće je nepriznata bolest, ona je ne samo bolna nego zarazna i smrtonosan. Mediji toliko šire paniku i strah da ljudi koji neprestano gledaju televiziju razboljevaju se od same činjenice da im se u glavu uštampava stalno jedna te ista tema nabijena panikom i strahom na što njihova  podsvijest reagira raznim poremećajima.

Svake godine u svijetu umre više od 9,6 miliona ljudi koji su oboljeli do raka . U Hrvatskoj se svake godine razboli 25000 tisuća ljudi od čega 14000 umire. O tome mediji ne govore, to nije epidemija, nema kriznog stožera, struka o tome šuti, a institucije to ne brine. Mislim da se ne bojimo zaraze koliko se bojimo ograničenja kretanja, zatvaranje granica, nestašica hrane, zatvaranja škole, vrtića i posla. Postoje i apsurdi kao npr. roditelji ti stanuju nekoliko kilometara  dalje  ali tu ne možeš bez propusnice jer se ne možeš kretati izvan svog mjesta boravka. Neki me mogu u dućan jer je prvi dućan izvan njihovog mjesta boravka  i sl.  Zašto bi bilo jednostavno ako može biti komplicirano. Što više prepreka to više bolesti.

Puno je ljudi ostalo bez posla. Ovo stanje izaziva brige i patnje, ne vide izlaz jer nitko nezna koliko će to trajati. Muči ih pitanje kako će prehraniti obitelj, platiti režije, kako će školovati djecu i sl. Živjelo se je teško i bez toga . Ljudi nemaju nikakve zalihe za budućnost. Kako bi i imali kada 50% zarade odlazi na poreze i doprinose . Bilo bi za očekivati da im se to vrati u takvim situacijama ali to nije tako.

U ovom mraku treba upaliti svjetlo, pobrinuti se za našu Dušu, a ona vapi za trenucima koje posvećujemo duhovnom životu u trenucima tišine. Ovo je vrijeme da uspostavimo kontakt sa dušom, a ona će nam dati upute kako dalje. Duša nije samo pasivno ili teoretsko biće koje zauzima prostor u sredini prsnog koša tamo gdje je žlijezda timus. Ona je pozitivna, svrhovita snaga koja prebiva u srži našeg bića. To je onaj dio nas koji razumije neosobnu prirode energetske dinamike u kojoj se nalazimo, koja voli bez ograničenja i prihvaća sve bez prosuđivanja. Put do naše duše vodi kroz srce. Ovo sada što se događa je dio naše evolucije. Naše tijelo je hram naše duše. Ona sve zna samo trebamo uspostaviti kontakt sa njome, sada je prilika za to.

Za veliku većinu vjernika zatvaranje crkava je bolni trenutak ali to ne znači da je vjerski život zamro. Vjeru možemo prakticirati bilo gdje . Sada jače nego prije treba biti uz molitvu i duhovne prakse koje znamo i nikad  se ne smijemo odvojiti od Boga. Na globalnoj vjerskoj sceni u svijetu čudno je to da se od vjerskih vođa  vodećih religija u svijetu samo papa Franjo obraća vjernicima i svim ostalim sa porukom  nade te moli za cijeli svijet . Gdje su vođe ostalih religija za njih se uopće ne čuje.

Istina zatvaranjem svetišta nestala je zajednička molitva, a ona je snaga svih kršćana.  Nema posvećene vode, nema zajedničkog klanjanja pred presvetim, a to znači i dozvoliti više prostora crnim silama koje samo vrebaju svoj trenutak. Zatvaranje svetišta vjernicima u iščekivanju Uskrsa je tužno i bolno. Ali neka nas ništa ne pokoleba u vjeri i odanosti Bogu. Molitva je svaka naša misao osjećaj, namjera i djelo. Neka naš život bude neprekidna molitva usmjerena na dobro. Što više svjetla stvorimo to ćemo prije izaći iz mraka. Što je vaše stanje pozitivnije  to znači ako ste zahvalni, velikodušni, suosjećajni, ako imate puno ljubavi za druge ljude i osjećate jedinstvo sa drugim ljudima ako ste uvijek spremni pomoći tada je vaše svjetlo jako poput sunca i nikakvi virus do vas ne može doprijeti.

Dragi magicusi, molimo vas pišite nam o svojim iskustvima u vezi korona virusa i kako ovo sadašnje stanje utječe na vaš život. Vaše priloge nagraditi ćemo kao i uvijek nekom dobrom knjigom.

Redakcija magicusa