Gledam kroz prozor . Blagdansko je vrijeme . Trgovi i ulice skromno su osvijetljene žaruljicama . Sve to izgleda lijepo ali je jako tužno. Nema života. Nema žamora ljudi, dječjeg smijeha . Stanovnici čine grad, ali oni su sada zatvoreni u svojim stanovima i u nevjerici slušaju o tome kako će se mjere još postrožiti i ne samo postrožiti već su na putu i debele kazne neprimjerene našim primanjima. Predviđena kazna za nepravilno stavljenu masku 500,00 kn. Pa nije valjda.

Nagledam se svakodnevno starijih ljudi koji svojim artritičnim rukama jedva postave tu masku, pa sad ako ne bude to po mjeri utjerivača kazni onda si u banani, ode ti novac za koji se prehraniš tjedan dana. Samoizolacije , strah i nevjerica ispunjavaju ovo blagdansko vrijeme. Kako se pripremiti za Božić u takvim uvjetima .

Najteže je mislim najstarijim pogotovo onima koji su u staračkim domovima i bolesnicima koje nitko ne smije posjećivati . Kako njima približiti Božić. Ovo je neostvariva misija. Biti  u mislima s njima nije isto kao biti  s njima. U samoći se sigurno prisjećaju kako je to bilo u obitelji, nitko ne može zamijeniti obitelj, toplinu doma, zagrljaj, lijepu riječ. Samo sjećanja i snovi ostaju, a oni su slaba utjeha.

  Ali zapitajmo se kada počinje Božić? Rolf  Krenzer je to jako lijepo napisao:

 

 KADA POČINJE BOŽIĆ

Kada slabi jakome oprosti,

Kada jaki zavoli snagu slaboga,

Kada bogati podjeli sa siromašnima,

Kada glasni zastane pokraj nijemoga

I shvati što mu nijemi želi reći,

Kad tiho postane glasno utihne,

Kad značajno postane beznačajno,

I nevažno postane važnim i velikim,

Kad usred tame jedno maleno svjetlo

Obećava bezbrižnost i život u svjetlu,

A ti ne odugovlačiš nego pođeš

Takav kakav jesi,

Prema tome svjetlu,
Tada,

da tada,

Počinje Božić...

  Tomislav Ivančić je u jednom predavanju slikovito opisao Božić:

"Božić je ponuda tebi i meni. Bog u svojem povijesnom dolasku čovječanstvu kuca sada na naša vrata, traži da toga postanemo svjesni, da o tom razmišljamo, u to se udubimo, i kada nas uvjeri, da objeručke prihvatimo tu stvarnost i počnemo ju živjeti, onako kako je to htio Bog kad je stvarao svijet i nas. Zato je Božić osobna poruka čovjeku, ali to je osobni dolazak tebi i meni kao osobi Boga. Mi smo mu važni. Ti si Bogu dragocjen, zbog tebe je sišao na zemlju, zbog tebe je spreman poginuti samo da bi te izvukao iz pakla, muka, bolesti, rata, prognaništva, beznađa i smrti.

Danas Bog od tebe traži bar jedan znak, ispruženu ruku, želju ili tvoj veliki: da. Potrebno je zagledati se u dječje oči, blagosloviti prirodu, životinje i biljke, i zahvaliti nebu što smo još ovdje. Ovo je dan čovjekoljubivosti. Pruži nekome ruku pomirnicu i ruku dobrote, pruži nekome čašicu ili komadić jela, podaj nekome bar komadić svojih osjećaja, srca, dobrote. Tako ćeš ti sam postati Božić i njegovo slavlje. Tada će se Božić u tebi i na tebi ispuniti. Tako ćemo domovinu učiniti sretnijom, punijom blagostanja, mira i slobode".

 

Na nama je da ovo sadašnje stanje nadvladamo vjerom u dragog Boga i uz njegovu pomoć vratimo se u život dostojan čovjeka i bez  nametnutog straha njegujmo svoje vrijednosti naslijeđene od predaka . Budimo svjesni svoje božanske prirode i svjetla koje je u nama jer dan oslobođenja je blizu.

Dragi magicusi, znamo da imate puno lijepih priča za ispričati o ovoj temi pa vas molimo uzmite si vremena i pišite , svaka objavljena priča je dar svima koji čitaju. Osim toga pisanje je dobra terapija za izlazak iz depresije ovog vremena, a mi ćemo vaš trud kao i do sada nagraditi.

Redakcija magicusa