Tema mjeseca svibnja 2013. godine
DUŠA EUROPE
Približava se dan ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Podijeljenih osjećaja i nadanja pitamo se što nas očekuje u zajednici naroda? Nastavak jalove politike i gospodarskog propadanja ili…? Kako ćemo se snaći u toj množini naroda i interesa? Promatrano izvana, ponekad se sa zebnjom moramo pitati ima li ta tvorevina dušu te koje je naše mjesto u njoj.
I to je tema mjeseca svibnja 2013. godine: duša Europe ili europska duša. O njoj se već dugo vode gorljive rasprave na svim razinama Starog kontinenta. Dobar je čas da i mi na Magicusu iznesemo svoja razmišljanja, osjećaje i stavove.
Kako doživljavate Europsku Uniju? Kakva je njezina duša?
Da bismo vam olakšali unutarnje propitivanje, prilažemo razmišljanja nekolicine autoriteta o duši Europe iz područja vjere, znanosti i umjetnosti. Iako nisu najnovija, sigurni smo da će biti inspirativna!
Vaše ćemo radove radosno pročitati, a najbolje i bogato nagraditi.
Želimo vam puno uspjeha!
Papa: Problem Europe je razum koji bi htio vladati svime
Benedikt XVI smatra da Europa ima dvije duše - 'apstraktni, protupovijesni razum koji misli vladati svime' i kršćansku dušu koja je usađena u korijene Europe. Draža mu je ova druga duša.
Piše: Hina
Velika je odgovornost pred Europom, no ona treba pronaći svoj puni identitet, rekao je u utorak papa Benedikt XVI i ocijenio da problem današnje Europe nije više raznolikost njezinih nacija već racionalnost koja se želi izdignuti iznad svih kultura.
Papa, koji redovito inzistira na zaboravljenim kršćanskim korijenima Europe, o tome je ponovno govorio u intervjuu u vatikanskom filmu o odnosu vjere i kulture u Europi, objavljenom pošto je ovogodišnja Nobelova nagrada za mir pripala Europskoj uniji.
"Čini mi se da Europa teško pronalazi vlastiti identitet jer u Europi danas postoje dvije duše", drži Papa. Jedna od tih dviju duša je "apstraktni, protupovijesni razum koji misli vladati svime jer se osjeća iznad svih kultura". Razum koji teži "emancipirati se od svih tradicija i kulturnih vrijednosti" ne može "uspostaviti međukulturni dijalog" s ostatkom čovječanstva, drži Benedikt XVI.
Druga je duša "kršćanska", usađena u korijene Europe koja je iz njih potekla i izgradila se kao Europa s velikim vrijednostima, a stvorila je "smionost razuma i slobodu kritičkog razuma", drži Papa.
Benedikt XVI drži da problem današnje Europe nisu razlike među nacijama, jer one su bogatstvo u svim svojim raznolikostima i iz "njih se rađa velika simfonija kultura", one "temeljno imaju zajedničku kulturu".
Izvor: Dnevnik.hr
Dr. sc. Srđan Vrcan
profesor emeritus
Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu
Kulturni identitet Europe između traganja za "dušom Europe" i konstrukcije "duše za Europu"
Rad upozorava da je ponešto od onoga, istaknutog u naznaci teme za raspravu kao u osnovi neupitno, zapravo veoma upitno i sporno. To rad pokazuje na dva načina. Prvo, pokazuje da je pojam kulturnog identiteta Europe sporan. O tome prije svega svjedoči spor oko toga je li identitet Europe zapravo u tome što Europa nema identitet nego je zapravo otvoren pluralistički prostor ili, naprotiv, ima gotov osobiti i zaokruženi identitet, tj. da je već jasno i jednoznačno utvrđeno što se podrazumijeva pod europejstvom kao "dušom Europe". Zatim, to su sporovi oko toga je li kulturni identitet Europe kao osobita "duša Europe" zadat, bilo sudbinski, bilo povijesno, ili se pak radi o tome da tek sada treba Europi dati dušu tj. konstruirati "dušu za Europu". Nadalje, prijeporno je da li je "duša za Europu" politička konstrukcija, utemeljena na prošlosti i izgrađena povijesnom pamćenju, ali i zaboravu iz izabranih fragmenata europske prošlosti i kulture ili je pak to projekt okrenut budućnosti, ali s dosljednim raskidom s tamnim stranama europske prošlosti i kulture. Dapače, sporno je traganje za europskim identitetom zastarjelo, jer je kozmopolitizam već postao neizbrisiv sastojak današnje europske realnosti. Drugo, rad ukazuje na upitnost i smislenog konteksta u kojem se raspravlja o kulturnom identitetu Europe .U jednom slučaju posrijedi je rasprava kako politikom identiteta i zajednicom nadvladati "nelagode modernosti", u drugom slučaju se naglašava da se politikom identiteta i zajednicom ne rješavaju "nelagode moderniteta" ili, u drugačijoj varijanti, kako afirmirati individualizirano društvo koje više nema potrebu za integracijom koja bi se pozivala na Boga, prirodu, prošlost ili na tradiciju, na žrtve u krvi, na konstrukciju slika neprijatelja itd. nego samo na slobodu i demokraciju...
Dati Europi dušu?
U govoru na konferenciji „Duša za Europu“, njemački režiser Wim Wenders traži da Europljani vjeruju u moć vlastite imaginacije
Slika: Wenders Images GmbH
" Što je to Europa?“
„Kako je Europa?“
Čovjeku se čini da je Europa propala, potrošena, promašena,
sjetite li se prijašnjih neuspjeha oko ustava ili razmišljate o sadašnjem političkom utjecaju i nedostatku entuzijazma koji iskazuju njeni građani za „europsku stvar“.
„Europljanima“ je pun kufer Europe…
S druge strane, Europa je nebo na Zemlji, obećana zemlja, čim je pogledate izvana.
U protekla dva mjeseca, imao sam priliku baciti pogled na Europu iz Čikaga i Njujorka, preko Tokija i Rija, iz Australije, iz srca Afrike, Konga, i upravo prošlog tjedna iz Moskve.
I kažem vam: u svakoj se prilici Europa pojavila u drukčijem svjetlu ali uvijek kao raj, kao ljudski san, kao tvrđava mira, blagostanja i civilizacije.
Europa: sad je vidiš, sad ne vidiš. Oni koji u njoj dugo žive čine se umorni od Europe. Oni koji nisu tu, koji žive negdje drugdje, pod svaku bi cijenu bili ovdje i pridružili nam se.
Pa što je to onda što neki imaju a što više ne žele, a za čime drugi toliko čeznu?
A mogao bih i sebe zapitati zašto mi je Europa toliko „sveta“ čim je gledam izdaleka a zašto mi izgleda toliko prizemna, zbrkana i gotovo dosadna čim se vratim u nju?
Kad sam bio mlad, sanjao sam o Europi bez granica. Sada putujem po njoj a da ne pokažem putovnicu pa se čak i sve bolje snalazim samo s jednom valutom svugdje u njoj (makar joj ime svugdje različito izgovarali). A kamo je ispario onaj uzvišeni osjećaj?
Ovdje u Berlinu, ja sam Nijemac, i to svim srcem. No čim se čovjek makne u Ameriku, tad više ne kaže da je iz Njemačke, Francuske, Italije ili odakle već. Tad ste iz Europe ili se upravo u nju vraćate.
Amerikancima to predstavlja vrhunac kulture, povijesti, stila i „savoir vivre“. To je jedina stvar na svijetu u odnosu na koju se oni osjećaju čudno inferiorni. I to permanentno.
Pa gledana čak i iz Azije, a da ne govorim o drugim dijelovima svijeta, Europa izgleda kao utvrda ljudske povijesti, digniteta i da, ponovno ta riječ, kulture.
Europa doista ima dušu i nema potrebe za izmišljanjem ili stvaranjem nove za naš kontinent. Vidljiva je na prvi pogled. Ne nalazi se u njenoj politici niti gospodarstvu. U prvom je redu u njenoj kulturi.
Udaram nogom u otvorena vrata. Prije dvije godine je predsjednik Europske komisije stajao ovdje u Berlinu i to ustvrdio posve jasno. Citiram s kraja njegova govora:
„Europa nisu samo njena tržišta nego su tu njene vrijednosti i kultura. I dopustite mi osobnu primjedbu: u hijerarhiji vrijednosti, one kulturne su iznad gospodarstvenih. Ako je gospodarstvo nužnost za naše živote, kultura je ono što čini naš život vrijednim življenja.“
Mogao bih citirati i druge dijelove njegova impresivnog govora, čak bih ga volio pročitati u cijelosti, toliko mi je riječi oteo iz usta.
Ali bojim se da je stvarnost drukčija: ostatku svijeta, a posebno njenim građanima, Europa se i dalje nameće u prvom redu kao ekonomska sila koja uvijek inzistira na primjeni političkih i financijskih argumenata nad kulturnima.
Europa ne izvlači dobit iz svog emocionalnog potencijala!
Tko još voli svoju zemlju samo zbog njene politike ili ekonomije?
Nitko!
Pogledajmo samo u susjedstvo, sto metara odavde, naći ćete izložbene prostore Europske Unije. Slični se nalaze u svakom europskom glavnom gradu. A što se tamo izlaže?
Puno mapa, brošura, uglavnom ekonomskih informacija, sve vrste statistika i podataka o povijesti Europske Unije.
Koja dosada!
Tko bi se mogao osjetiti predstavljen u tome? Kome se takva mjesta obraćaju, kome na smrt dosađuju?
Živimo u doba vladavine slike. Nijedno područje kulture ne uživa toliku moć kao slika. Riječi, glazba, literatura, knjige, novine, rock'n roll, kazalište…ništa se od toga niti približno ne može usporediti s autoritetom pokretne slike na televiziji i u kinematografiji.
I zašto je danas izraz, i to ne samo u Europi, nego u cijelom svijetu, „going to the pictures“ sinonim za „vidjeti američki film“?!
Zato što su Amerikanci davno shvatili što najviše dira ljude i što ih navodi na sanjarenje. I oni su radikalno implementirali to znanje. Cijeli „Američki san“ u biti je filmski izum i danas ga sanja cijeli svijet.
Ne bih ga želio diskreditirati nego samo postaviti pitanje: „A tko sanja europski san?“ ili bolje rečeno: Kako nas potiču da ga sanjamo?
Evo konkretnog primjera kojeg sam se upravo sjetio: sljedeća dva mjeseca ili tako nešto, nekih 20, 30, čak 50 milijuna Europljana gledat će isti film.
Počeo se nedavno prikazivati i sve naše televizije i svi radio kanali izvještavaju s velike filmske premijere u Londonu.
Vjerojatno ste već pogodili da se radi o Jamesu Bondu, tom viteškom britanskom džentlmenu koji već četrdeset godina spašava svijet od propasti.
Sjećate li se tog veličanstvenog Škota, Sir Seana Conneryja koji je bio utjelovljenje tog europskog heroja?
Ili drugog elegantnog i kultiviranog Irca, Piercea Brosnana?
A sad će milijuni Europljana gledati nekoga tko je sličniji siledžiji nego džentlmenu, čiju sličnost s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom gotovo nitko ne može zanijekati.
Taj novi Bond je navodno prilično okrutan i ne preže od primjene sile. Kakva je ovdje poruka? Što nam ova američka produkcija pokušava reći?
U redu, možda preuveličavam, ali srce stvari ostaje prilično istinito: naši nam vlastiti mitovi više ne pripadaju. Ništa ne oblikuje našu suvremenu imaginaciju toliko snažno, toliko specifično, toliko trajno kao kino.
A ono više nije pod našom kontrolom. Više nam ne pripada. Naš vlastiti dragocjeni izum iskliznuo nam je iz ruku.
Europska kinematografija – a ona postoji, usprkos svemu! – proizvodi se u gotovo 50 europskih zemalja ali u europskim kinima i našim vlastitim europskim trgovinama, ona više ne igra neku značajnu ulogu.
Te slike europske kinematografije mogle bi pomoći čitavoj novoj generaciji Europljana da se prepoznaju, oni bi mogli definirati što je to Europa na emocionalan, snažan i trajan način.
Takvi bi filmovi mogli pokazati svijetu kako se u Europi razmišlja.
Mogli bismo komunicirati svijetu naša najvrednija dobra, našu KULTURU, i to na zarazan način te tako proširiti svijetom riječi „otvoreno društvo“, koje je toliko urgentno nedavno ovdje potaknuo Georges Soros, - našu civilizaciju dijaloga, mira i humanosti …
Ali mi smo ispustili to oružje iz ruku.
Namjerno kažem ORUŽJE, jer slike su najmoćnije oružje ovog 21. stoljeća.
Neće biti nikakve „europske svijesti“, nikakvih emocija niti privrženosti našem domaćem kontinentu, ukratko: nikakvog europskog identiteta, ako nismo u stanju projicirati i upiti u sebe svoje vlastite mitove, svoju povijest i svoje vlastite ideje i osjećaje!
Španjolska, na primjer, nema jačeg niti utjecajnijeg ambasadora od Pedra Almodovara. Za Britaniju bi to bio Ken Loach, Andrzej Wajda ili Polanski za Poljsku. Iako je umro prije 13 godina, Federico Fellini i dalje definira talijansku dušu…I to je to što europska kinematografija čini – ona oblikuje i stvara našu svijest o sebi i drugom među nama! Ona stvara europsko vjerovanje, europsku volju, upravo samu europsku „dušu“ o kojoj ovdje govorimo.
Međutim, pogledajte oko sebe to mjesto kojem predajemo svoje blago, kakva mu je sirotinjska uloga dana u kulturnom životu Europe!
Da, pogledajte kako se europska politika i dalje maćehinski odnosi ne samo prema kinematografiji nego i prema kulturi općenito. A kultura je CEMENT, ljepilo koje vezuje europske EMOCIJE!
Sve te zemlje koje čeznu za Europom, uključujući i sve nove i buduće zemlje članice iz Istočne Europe, mogle bi s jedne strane dobiti priliku da se predstave, da nam govore o sebi, da nas pridobiju na svoju stranu, a s druge da im poželimo dobrodošlicu, da ih prigrli europska IDEJA i europska DUŠA…kad bismo samo pružili veću podršku našim uzajamnim ambasadorima, kad bismo samo pomogli Europi da vjeruje u moć slika.
Upozoravam vas da je ovdje počinjena teška greška. Europa se radije koristi političkim i ekonomskim a ne osjećajnim argumentima!
U susjedstvu, u izložbenim salonima na zidovima vise najdosadnije karte i mape, dok u našim najvažnijim poslanstvima, u kinima i na televiziji, supersila imaginacije, Amerika, uvlači narod u svoju čaroliju, uključujući naravno i europske građane.
Ti mladi ljudi koji danas pate od „europskog povlačenja“ jednog će se dana okrenuti uz oštar i gorak prigovor protiv stvaratelja europske politike: Zašto ste dopustili da ideja Europe bude dosadna jednoj cijeloj generaciji?
Zašto ste samo blebetali o politici umjesto da ste POKAZALI koliko bi nam mogao značiti naš veličanstveni dom, kontinent Europa?!
Europa IMA kulturalnu povijest, ona IMA svoju kulturu života, sukoba, dijaloga, da, ona IMA začudnu političku kulturu.
George Soros naziva je „The Open Society“.
A pošto je, kao što je objasnio, Amerika u posljednje vrijeme zakazala primjerom dokazati i pokazati svoje moralne i političke vrijednosti, tim Europa predstavlja još važniji MODEL za cijeli svijet.
ALI:
Taj je model nevaljan i slab nema li povjerenja u moć svoje vlastite imaginacije! Nikoga neće preplaviti oduševljenje OTVORENIM DRUŠTVOM, procijenio je g. Soros, ostane li ono samo APSTRAKTNA IDEJA. Takva se vizija mora vezati uz osjećaje, uz mjesta, uz sjećanja.
Te su nam „europske emocije“ točno pred očima, možete ih gotovo zgrabiti, a građani Europe sigurno za njima čeznu…ali ih politika potpuno ignorira. Polje slika uglavnom je prepušteno drugima.
Nadam se samo da Europa ne kasni u prepoznavanju toga da napušta bitno bojište bez ikakvog otpora.
*
Ovaj je govor održan 18. studenog 2006. na konferenciji „A Soul for Europe“ u Berlinu.
Wim Wenders je jedan od vodećih njemačkih filmskih režisera. Nakon godina i godina provedenih u SAD, nedavno je najavio svoj povratak u Njemačku kako bi snimao filmove o njemačkoj stvarnosti.
http://www.signandsight.com/features/
1098.html
Vaše ćemo radove radosno pročitati, a najbolje i bogato nagraditi.
Želimo vam puno uspjeha!
bglavac
irida
edin.kecanovic
