Komercijalizacija religijskih blagdana

 

U jeku su marketinške pripreme trgovačkih lanaca kako da pod plaštem Božića povećaju svoj profit i da vas iskoriste. Što  je određeni vjerski blagdan sve bliži to su i gradovi puni štandova sa raznom beskorisnom robom koje nisu rezultat rada naših obrtnika  i radnika već potplaćenih kineskih mučenika. Okruženi smo lažnim sjajem koji nadilazi svaki ukus. Okruženi smo bukom i neukusom, a sve je to pomalo i zamorno.

Kada sam bila dijete jelku smo kitili isključivo na Badnjak, darovi su bili skromni i to je bilo normalno. Molitva i skromna večera bili su hrana za dušu. Rođenje Isusa bio je najvažniji događaj kojeg smo s ljubavlju i mirom slavili.Za vrijeme blagdana ljudi su se družili, svi su se trudili biti bolji, darežljivi dobri jedni prema drugima što je stvaralo toplinu i ugodu.  Bili smo sretni i zadovoljni, znali smo čemu služi koji blagdan. Danas imam osjećaj da su ljudi izgubili iz vida bit blagdana.

Onima koji imaju dovoljno materijalnih sredstava čini mi se da  im je  najvažnije sliku punog stola i darova staviti na Facebook, a iza toga se krije praznina duše i kratkotrajna sreća. Materijalistički pristup koji stvara i potiče potrošački mentalitet, kod velikog broja ljudi potiče tjeskobu. Reklamni slogani ciljaju na najniže osjećaje, potrošači se teško nose s time . Svatko bi želio darivati svoju djecu nečim lijepim i vrijednim ali stvarnost je drugačija. Siromašni i socijalno ugroženi ljudi ne mogu pratiti taj ritam jer se bore održavanjem golih života. To stvara duboki osjećaj nezadovoljstva i tuge.

Na kraju čemu služi taj lažni raskoš, blještavilo, šljokice i kič ako  ne tome da nam se ukrade blagdan. Što vi mislite o tome dragi magicusi. Pišite nam o svojim viđenjima i iskustvima.

Ako i vas glava zaboli od blagdanskog marketinga, napišite nešto na tu temu…

Nagrada neće izostati..

Redakcija Magicusa