Roditelji i djeca

Hoću, neću, hoću,

To je bilo noću,

Kada sav svijet spava.

I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,

Na sliku Božju on ga stvori,

Muško i žensko stvori ih.

I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite!"

Knjiga Postanka 1:26-27

Djeca moraju biti. Bez djece nema svijeta, ljudskog svijeta. To je jedna priča.

A zašto ih imamo, ili nemamo, zašto ih želimo ili ne želimo; to je druga priča.

Vaša priča! Priča o djeci i roditeljima u temi mjeseca rujna 2010.

Predlažemo da iz srca razaznate svoje stavove o toj vječnoj temi i zatim ih pretočite u riječi.

Jedni će se vratiti u djetinjstvo i tamo naći razloge zašto imaju puno djece, malo djece ili ih uopće nemaju. Drugi će svoje stavove pripisati utjecaju okoline, duhu vremena, sudbini, karmi...Treći će reći da su sami donosili sve svoje odluke pro & kontra roditeljstva.

Jeste li primijetili da najviše djece imaju oni koji ih najmanje žele? A oni koji ih silno žele, spremni na najveće tjelesne patnje i materijalne troškove, često ih ne mogu dobiti.

Zašto je tako? Iza pojavnosti ovog svijeta, operira li neka nevidljiva sila, neka druga ili viša stvarnost, koja nam određuje hoćemo li se ploditi ili ne?

Je li moguće da je naš planet inteligentan entitet koji regulira broj i vrstu podanika koje želi na svijetu?

Jesu li i pravu neki duhovni učitelji koji parovima bez djece preporučuju odlazak u visoke planine radi začeća? Govore da su im tamo duše, željne inkarnacije, bliže nego u prenapučenim i zagađenim gradovima.

Vjerujete li u duhovni pobačaj? Eskimke, navodno, u neželjenoj trudnoći, razgovaraju s dušom koja se želi kroz njih roditi u svijet, i mole je da razumije njihov položaj i nemogućnost da ih donesu na svijet. Neke od tih žena govore o obećanjima koje su dale nekoj duši da će im biti mame, ali sada, na materijalnoj razini, na Zemlji, nisu u stanju ispuniti obećanje. I duša ih posluša, i uvaži argumente, i jednostavno napusti tijelo i traži novu majku.

Je li to moguće?

I još jedno pitanje: tko su naša djeca? I još jedno: tko smo mi, ustvari? I čija smo djeca, ili čija smo djeca bili?

O vezi i odnosima roditelja i djece napisano je na bilijune stranica romana, priča, poezije, mudrih izreka, viceva i šala...ali isto toliko i znanstvenih analiza, rezultata proučavanja, popularnih priručnika i novinskih savjeta.

U prvi ćete možda čas pomisliti da je tema otrcana i da je o njoj rečeno sve što se moglo reći. A onda ćete shvatiti da vi imate svoju verziju, svoju osobnu priču, svoj doživljaj i svoje iskustvo. A to je ono što tražimo.

Rezultate ćemo, kao i obično, bogato nagraditi.

Želimo vam puno uspjeha!