Što se događa? Gdje smo osobno u svemu tome?

Vrijeme je da zajedno istražimo hranu i zdravlje!

Upitajte se što u stvari mislite i osjećate kad se radi o bazičnoj ljudskoj aktivnosti bez koje nitko ne bi mogao preživjeti – kad se radi o jelu. Iako, svjedočimo i postojanju izuzetaka od pravila – pojedincima koji prkose životnim činjenicama te doslovno žive samo od zraka ili upijanja sunčeve svjetlosti.

Svatko je barem jednom u životu bio na nekoj raskošnoj i raskalašenoj gozbi bili to seoski svatovi, proslava nečijeg imendana ili rođendana, obilježavanje godišnjice u društvu kolega i prijatelja, novogodišnje slavlje…

Kad kažemo raskalašen mislimo u prvom redu na takav odnos prema hrani; prisutnima ponuđeno obilje blagoslova prirode – svega od 'ića i pića što srce može poželjeti a um zamisliti – koje se onda zajedničkim snagama proždire i ispija dok se druga osjetila istodobno stimuliraju glazbom, plesom, bučnim razgovorom, pjesmom, zdravicama i usklicima.

Sve pršti i vrvi životom baš kao na renesansnim slikama vlastelinskih gozbi na kojima nije zaboravljeno prikazati kako na bogatoj trpezi domaćina ima i za sluge, pse, mačke…

Svi jedu na ovom planetu koji nije ništa drugo nego jedna golema trpeza!

Možda takvih gozbi ima i danas, možda negdje još žive muškarci i žene nezajažljivih apetita, proždrljivi do bolesnog prejedanja, ali, nekako nisu u javnosti jer živimo u doba ideala  vitkosti i obuzdavanja poroka, a sve u ime zdravlja i dugog života. Kao da nećemo svi i svatko prije ili kasnije umrijeti!

Poziva na trezvenost i odricanje na sve strane, ali…teško je zauzdati narasle apetite pa svi zajedno jurimo prema nekom imaginarnom ponoru…barem nam tako tvrdi sve više stručnjaka za klimu i klimatske promjene.

Kad je biblijski suveren kroz svoje proroke dao čovjeku Zemlju na upravljanje, nije ni pomišljao na ovakav ishod: trenutno bi nam trebao planet i pol da zadovolji sve ljudske potrebe za hranom i energijom!

Očito i dalje vrijedi ona stara: vrč ide na vodu dok se ne razbije!

Ovo su gore samo nabacane misli o jelu, zdravlju i budućnosti…ne očekujemo od vas basnu u stilu lisice i rode oko vrele kaše… ne treba nam puno prodika i pouka o neumjerenosti u jelu i piću.

Dapače, bilo bi nam drago kad biste u ovo jesenje doba kad se pretpostavlja da su polja, vinogradi i voćnjaci obrani i prazni a smočnice pune blaga – napisali svoju priču o jelu, piću i zdravlju.

 Prisjetite se da su nekad u modi i na cijeni  bile „črlene i debele“ udavače, a ne suvremene vješalice! A dobrodošlica se izražavala ponuđenim komadom kruha s malo soli…

Opišite što mislite i osjećate kad se radi o jelu, dajte nam neki dobar recept i savjet o hrani i zdravlju…možda nešto iz doba vaših baka, nešto zametnuto, nešto zaboravljeno…

Prihvaćamo i priče o ovisnosti, o debljini, srčanim i moždanim udarima zbog prejedanja, o pobjedi nad njima ili „porazu“…uostalom, kako god čovjek da okrene, život je ipak samo jedan…i svatko ga želi uživati što je duže moguće.

I na kraju - neka je statistika pokazala da su mišići jezika i čeljusti najzaposleniji mišići ljudskog tijela – stoga zavređuju našu podršku i počasti!

Vaše radove očekujemo s nestrpljenjem kako bismo zajedno odabrali najdojmljivije a onda ih po običaju bogato nagradili.

Želimo vam puno uspjeha u radu!

Vaše uredništvo www.magicus.info