Svakoj ženi koja je na portalu čitala Shantijev post s Babinim obraćanjem ženama morao se dići tlak. A onda rezignacija jer tekst nema veze s našom sadašnjošću, ni sa našim podnebljem.

"Gdje je slatkoća, poniznost tako očaravajuća u jučerašnjoj ženi?

Današnja žena je ponosna i bahata, sebična i nadmena, te očekuje da ju se uzdiže do boginje, a ne da bude spuštena samo na svoje kućanske zadatke. No i njih je sve predala sluškinjama," grmi Swami i nastavlja:

"Ne kažem da žene ne bi trebale zapošljavati sluškinje, one to mogu ako misle da moraju, ali pojedini zadaci kao što je kuhanje za kućedomaćina i briga o djeci trebali bi biti samo ženina briga. Ako je briga o djeci povjerena dadiljama, djeca će postati razmažena i razvijat će navike slugu. Gubiti će poštovanje za roditelje, postati otuđena od njih i kasnije, u opakoj bijedi i potpunoj frustraciji zbog pomanjkanja ljubavi i majčinog razumijevanja, ona se mogu okrenuti pušenju, alkoholu, drogi i drugim porocima.

Nesretni domovi, gdje je otac sve vrijeme odsutan zbog poslovnih stvari i putovanja, a majka zauzeta svojim društvenim krugom i takozvanom socijalnom službom, jesu glavni uzroci mladenačke delikvencije danas.

Zašto bi majka trebala gubiti vrijeme u klubovima i druženju? Ona svoje vrijeme može bogatije i vrednije provesti sa svojom djecom. Zašto da razbacuje svoju snagu u društvenoj službi, obilazeći siročad i domove staraca, dok su njena djeca malo bolja od siročadi i njeni ostarjeli roditelji i roditelji njenog muža nisu ništa bolje od onih u staračkim domovima?

Shvaća li ona da "milosrđe počinje kod kuće"? Pustite ju da prvo "popravi" svoje kućanstvo - tek onda može razmišljati o "popravljanju" nacije. Pustite ju da upravlja svojom djecom na prikladan način, prije nego uopće počne pomišljati na upravljanje državom. Pustite ju da brine o potrebama svoje djece, prije nego će se boriti na izborima za mjesto premijerke!"

A onda kroz cijeli govor nabraja što su ženine dužnosti i obaveze. O muškima ni zbora.
"Kao mlade djevojke, njezina je dužnost da sluša roditelje, bude puna ljubavi za njih, dobra pouzdanica i prijateljica svojoj braći i sestrama i dobra učenica u školi. Ona bi trebala naporno raditi na svojoj naobrazbi, ne samo za svoje dobro nego i zato što treba imati znanje koje treba prenijeti svojoj djeci kasnije u životu.

Kada procvjeta u blistavoj ženstvenosti, njeni će je roditelji dati u brak dostojnom mladiću. Od tada njen dom je muževljev dom, njegovi roditelji su njeni roditelji, ona bi njima trebala biti kao kćer i brinuti o njihovim potrebama. Oni također trebaju nju tretirati kao kćer i ne učiniti njen život bijednim kao što je to navika današnjih svekrva.

Žena uvijek mora ići ruku pod ruku sa svojim mužem, trebaju biti usklađeni. Oni bi trebali biti puni ljubavi jedno za drugo, brinuti jedno o drugom, trebali bi razumjeti jedno drugo kao same sebe. Žena bi sama trebala ispunjavati muževljeve želje i potrebe, a ne dozvoljavati da to za njega čine sluge.

Kojeg li većeg blaženstva ili radosti za čovjeka nego kada
njegova žena stoji pred njim rano ujutro, sa šalicom mirisne kave koja se još puši, u jednoj ruci, i dnevnim novinama u drugoj! I koju veću zahvalnost može dobiti žena nego što je osmijeh radosti i zadovoljstva na licu njena muža i njegovo nježno tapšanje po obrazu.

Imati na stolu toplo, tek priređeno jelo, kada obitelj dođe kući, posluženo s puno ljubavi od nje same - to je znak raspoznavanja svake dobre domaćice. Ne prepuštajte te zadatke slugama."

Zbog hrpe komentara na sadržaj toga posta, zaključili smo da je muško/ženska tema živa i neuništiva, uvijek intrigantna. I stoga je tema mjeseca lipnja 2012.

Naslov?

ŽENA - JUČER, DANAS, SUTRA

Na prvo čitanje, Swamijev govor je izraz najzadrtijeg arhaičnog
patrijarhata kojeg je vrijeme davno pregazilo i opovrglo. Međutim, samo na prvo čitanje. Potražimo i druge stavove i primjere, recimo prvo iz životinjskog svijeta. Iako je čovjek životinja, nezahvalno je vući paralele s drugim bićima.

Ali evo jednog primjera iz života primata, iz društva pavijana. U nekom dokumentarcu, nedavno je neki znanstvenik istraživao
izrazito nasilno društvo pavijana. Alfa mužjaci ugnjetavali su nježnije mužjake, ženke i mladunčad. A onda im se dogodi nesreća; agresivni se mužjaci nažderu pokvarenog mesa s otpada i svi redom uginu. Nekoliko godina kasnije ista pavijanska skupina cvate; preostali su mužjaci nježni, susretljivi, uviđavni...svi se odlično slažu i zajedno odgajaju potomstvo s ženkama.

Pouka? Agresija se ne isplati. Možda nam bliska budućnost donosi čišćenje nasilnika u ljudskom društvu?

A sad idemo u drugu krajnost - neofeminističku religiju  "Povratak Božice"! Donosimo dijelove Manifesta ženskih grupa okupljenih oko ideja povratka Velike Majke, zemaljske božice Gaje.

Svijetom danas kruži sila, koju se u nizu različitih društva, može najbolje predočiti kao strukturirano vjerovanje koje snažno sugerira scenarij koji se jedino može opisati kao Povratak Božice.

Velika je Božica vladala svijetom otprilike 22 tisuće godina. Život se na planetu odvijao pod njenim skutima, a svi arheološki nalazi iz tog davnog doba sugeriraju kako je upravo ona bila dominantna vladarica.

Iz nalaza se može zaključiti kako je njenu vladavinu prožimala vizija života koji je živa cjelina; poimanje univerzuma kao jednog. Život je bio organska, živa i sveta cjelina dok su čovječanstvo, i sav život na Zemlji bili svi zajedno utkani u jednu istu kozmičku mrežu – mrežu života.

Prije otprilike četiri tisuće godina Veliku su Božicu počeli poistovjećivati s "prirodom", kaotičnom silom kojom se trebalo
ovladati. Muški se Bog posvetio toj ulozi da osvoji i uredi tu kaotičnu prirodu i svede je na strukturirano pravo i red.
Duhovni i fizički svjetovi razdvojili su se, a time se um odvojio od tvari, duša od tijela, razmišljanje od osjećaja, intelekt od intuicije i razum od instinkta. Božica se u svim svojim djelatnim aspektima povukla u ilegalu, izgubila iz vida, i skrila se iza tamnog vela.

Ženski princip, koji se davno manifestirao u mitologiji kao "Božica" - čije su glavne vrijednosti bile spontanost, osjećaj, instinkt i intuicija - izgubile su pravo na izražavanje svoje svetosti i cjelovitosti života. One nisu bile zaboravljene nego  omalovažene, odbačene i gurnute u stranu iz matice života društva.

Rezultat tog dualizma, pojave su poput zagađivanja svega što je ranije bilo sveto, razaranje okoliša, natjecanje umjesto suradnje, specijalizacija umjesto cjelovitosti i još niz odvajanja od onoga što je nekad bilo jedinstvo. Bila je to muška scena i stoga je polovica stanovništva njome bila relativno zadovoljna. Ili je barem mislila da je  zadovoljna.

Zamislite samo tada kako su se iznenadili kad je njihova fundamentalna znanost fizika - ponos muške dominantne i isključive paradigme orijentirane Bogu - otkrila da je promatrač uključen u proces promatranja, kad su shvatili da se cjelina života ne može rascijepati na specijalizacije i da su svi sudionici dinamički živi i međusobno povezani. Esencijalna istina Velike Božice otkrivena u kvantnom svijetu uskrsnula je preko noći u makro svijet!

Božica se iz praha u koji se bila pretvorila, sad vraća u svijet.

Možda se energija Božice s razlogom posljednjih nekoliko tisuća godina bila povukla iz svijeta. Možda se radilo o privremenoj i planiranoj diverziji, namjernom odsustvu kako bi se dalo prostora muškoj energiji da ovlada i u tom procesu iznjedri neke fascinantne  i inspirativne tehnologije. Možda je to bio više tisućljetni izlet s namjerom da se postigne svrha, a zatim da se nanovo spoji u još bolju cjelinu: komparativno blaženo Božičino društvo sad opskrbljeno "modernim dostignućima za ugodan život".
U svakom slučaju, sada se snažno probija ideja o potrebi sklapanja Svetog Braka između Božice i Boga; vrijeme kad se priroda, čovječanstvo i sve ostalo može regenerirati u sveto Jedno.

Vratimo se na Sai Babin govor ženama. Evo kako ga privodi kraju, s kakvim zaključcima:

"Kako djeca rastu njihova potreba za majkom opada i ona konačno odlaze. Sada je žena slobodna da svoje vrijeme provede u religiji, unutarnjem preispitivanju i duhovnoj aktivnosti. Ne samo ona - ona treba pokušati navesti i svog muža na duhovni put. Zajedno, ruku pod ruku, oni trebaju koračati duhovnim putem, voleći sve, služeći svima, sve dok ne
nađu put do Boga. Pravo je značenje braka to - da oba partnera pomažu jedan drugom u traženju Boga i da, koračajući zajedno putem, postignu cilj. Samo razumijevanje jedno drugog i ljubav jednog za drugo ne čine istinski brak. Svaki partner ima dužnost pomagati drugom na Božjem putu i u traženju samoostvarenja.

Ponavljam: istinski brak nije tek dobro prilagođavanje, uzajamna ljubav i poštovanje među partnerima. Istinski brak je onaj u kome muž i žena, pošto su ispunili svoje dužnosti, idu ruku pod ruku na duhovnom putu. Prvenstveno je uloga žene da utječe na muža u tom pogledu i u tome ona treba biti vođa, a on sljedbenik."

I tu se stavovi tek izdaleka dodiruju na neutralnom terenu duhovnosti...Tu se Babin govor može drukčije iščitavati jer vodi
zajedništvu i jednom.

Onome što zagovara i Povratak Božice, koji, međutim, predlaže drugi put k duhovnosti i prosvjetljenju. A taj put je seks. Upravo ono na podvrgavanju čega je patrijarhat stvorio svoju moć i carstva!

Mogu li se ta dva suprotstavljena svjetonazora ikad naći?

Odgovor je na vama u ovoj temi mjeseca. A uredništvo www.magicus.info  magazina u suradnji sa članovima portala, odabrat će najbolje radove i bogato ih nagraditi.
Želimo vam puno uspjeha!

Vaši Magicusi