Tema mjeseca kolovoza:

RANJENI ISCJELITELJ

Zatvaramo trilogiju; nakon ranjenog djeteta zatim ranjenog roditelja, evo i ranjenog iscjelitelja kao teme mjeseca, sada već kolovoza 2011.

Izuzetno kompleksna ali i široka tema koja će vam pružiti obilje mogućnosti. Do neke mjere svatko je od nas ranjeni iscjelitelj, znao to ili ne. Dakle, možete krenuti od sebe.

A možete ispričati nečiju tuđu priču iscjelitelja, dobrotvora, zaštitara prirode, borca za ženska, manjinska, životinjska prava…priču antiratnog aktiviste, uspješnog liječnika, psihijatra, ispovjednika…Svi su oni u neku ruku upravo ranjeni iscjelitelj.

Najveći ranjeni iscjelitelj u našoj zapadnoj tradiciji je Isus. Nije slučajno imao rane na dlanovima, stopalima i rebru. Krunu od trnja na glavi. Njegova poruka? Put do iscjeljenja ide kroz ljubav u patnji. Isus govori o sebi kao putu do Gospodina.

Na internetu smo našli ovu kratku ispovijest suvremenog sljedbenika:

„Puno me tješi slika uskrslog Isusa koji se pokazuje sa svojim ranama. Ne znam da li smo do kraja usvojili paradoks i očitu namjeru tog simbolizma. Zašto uskrslo tijelo Isusovo nije bilo savršeno?!　 Mislim da to nije slučajno. U sva 4 Evanđelja Isus se pojavljuje s ranama na rukama, nogama i u rebru. Mislim da to govori jako puno o pravom karakteru iscjeljenja. Nekako nas upravo naša ranjivost i slomljenost donose k Gospodinu. Ne da dolazimo k Gospodinu unatoč njoj, već upravo zbog nje. Najsvetiji ljudi koje sam znao, u najznačajnijim dijelovima svog života bili su ranjeni. Da, u njima je bila velika rana, ako ne fizička, onda psihička ili duhovna. Neki dijelovi njihove osobnosti možda su čak bili neurotični i oni su to nosili kao težak, pretežak teret.“

I druga:

„ Iako sam osobno vidio iscjeljenja i izlječenja, i puno o tome učio, moje djelovanje nije pošlo u tom smjeru. To je valjda zato jer se nisam do kraja složio s nekim stvarima koje ljudi koji iscjeljuju u Crkvi govore. Mislim da smo često dali lažna obećanja. Prvenstveno kada se radi o unutarnjem ozdravljenju. Vidio sam da samim propovijedanjem mnoge stvari ne nestanu. Ono što se događa kada molimo kroz bol i patnju jest da uklanjamo destruktivnu snagu koja uništava nas, a ponekad i druge, no na mnoge druge načine naša bol i patnja ostaju u nama. I dalje boli, i dalje se sjećate. Vidio sam mnogo dobrih ljudi, svetih ljudi, koji su ponijeli svoje rane u grob. Nisam vidio da su one nestale. Istovremeno znam da im je dano puno milosti. Očito postoji tranzicijska točka gdje se čini da je bol „kao nestala“, no nestala je tako da me i dalje opterećuje, baca u depresiju, da rastužuje druge oko mene. A često dajemo ljudima naslutiti da je iscjeljenje nešto magično.“

Magično. Empatično. Šamansko. Shapeshifting… Sve su to popularni moderni termini kojima se može dočarati djelovanje i interakciju između iscjelitelja i njegovog „objekta“ iscjeljivanja. Veliki psiholog Carl Jung služio se arhetipom „ranjeni iscjelitelj“ da bi opisao fenomen koji se može pojaviti u odnosu između analista i analiziranog. Pritom je upozorio na njegovu opasnost ali i neophodnost pojave.

Prema Jungu „gotovo polovica uspjeha svakog tretmana koji pretendira ići duboko, sastoji se u tome da liječnik ispita sebe…svoju vlastitu ranu koja mu dobrim dijelom daje iscjeliteljsku moć. To i ništa drugo, značenje je grčkog mita o ranjenom liječniku.“

U grčkoj mitologiji, kentaur Kiron poznat je kao „ranjeni iscjelitelj“ jer se sam otrovao jednom od Herkulovih strelica na koju je pao. Na nesreću, Kiron se nije mogao iscijeliti pa je trpio strašne bolove od neizlječive rane.

Moguće je da je Jung izvukao termin „ranjeni iscjelitelj“ iz druge grčke legende, one o Asklepiju, liječniku koji je u želji da iscijeli vlastite rane osnovao lječilište u Epidauru kako bi liječio druge.

I tako dolazimo do ranjenog iscjelitelja u sebi. Mnogo toga u životu radimo zbog duboke rane, koje možemo, a i ne moramo biti svjesni.

Možda će vam ovih nekoliko teza iznesenih u ovim smjernicama za temu mjeseca kolovoza 2011. pomoći osvijestiti neosviješteno. Pišući o tome, skladajući pjesmu o tome, rišući sliku o tome, ulazite u proces samoispitivanja. A time i u proces iscjeljenja.

Stoga ne budite lijeni, uzmite metaforičko pero u ruke i hrabro uronite u temu zbog sebe i zbog svih nas drugih koji ćemo uživati u rezultatima vaše analize. I imati od toga, i vi i mi, korisnih uvida.

Želimo vam puno uspjeha u vašim nastojanjima koja ćemo, kao i svakog mjeseca, bogato nagraditi.

Vaši Magicusi