SVAŠTARENJE
Čovjek koji svaštari može biti čovjek sa puno sposobnosti ili čovjek koji sve započne i ništa ne dovrši.
Moje svaštarenje je započelo negdje oko 12-e godine, kada sam naučila pomagati mami obrađivati šavove na odjeći koju je šivala (bila je švelja), pa sam usput naučila sasvim pristojno šivati i krojiti. Pa sam u nekom dijelu života to iskoristila i imala solidnu dopunsku zaradu.
Naučila sam plesti i znala sam isplesti lijepe stvari (ma znam i danas) ali mi je neki glasić u glavi stalno šaputao da bi mogla bolje plesti sa strojem. I kupila sam jedne jeseni poluhrđavi stroj za pletenje. Kako je zima bila jako duga i hladna sa puno snijega, cijelu sam zimu plela kape i do proljeća sam zaradila novi stroj za pletenje.
U vrijeme školovanja dobila sam na poklon fotografski aparat. Pa sam fotografirala, u školskom foto klubu sam izrađivala slike i opet solidno zarađivala.
Kako mi je išla dobro daktilografija u školi to sam iskoristila i prepisivala studentima skripte, diplomske radnje itd.....
Kad sam otišla u mirovinu vratila sam se staroj i skrivenoj ljubavi prema geomantiji. Na to me podsjetila prijateljica pitajući zašto skrivam i ne koristim taj dar. Pa sam onda malo ozbiljnije počela sa savjetovanjima.
Kad si u mirovini onda imaš dosta slobodnog vremena, pa sam se posve
tila više biljkama. Neke koristim u ljekovite svrhe, neke se koriste u domaćinstvu. Tako od ranog proljeća do kasne jeseni traje druženje sa zemljom i biljkama.
Ponekad pozovem u pomoć DEVE i CAPITAS kad se pojavi kakav problem.
Više se puta dogodilo da nailazi kiša i da neću obaviti posao do kraja, ja ih zamolim za pomoć i uvijek su mi do sada pritekli u pomoć.
Kad je prevelika vrućina i mislim da dalje ne mogu, zamolim za malko vjetrića i eto laganog lahoričića!!!!!!!!!
I tako u mom svaštarenju ide dan po dan. Tu je druženje sa unučicom,
druženje sa vrtom, a u vrtu svega ko na tržnici, od krumpira do rajčice, do tikvica, batata, stevije............. Na kraju dana provedenog u tom lijepom društvu osjećam se zadovoljno, vraćam se sa natovarenim tačkama svega i svačega.
A sad kad opet zazimi i kad je najljepše u toploj sobi doći će na red neke knjige, čekaju me igle i vuna da nešto ispletem, nešto treba i sašiti, a lijepo je navratiti i na portal, a u svaštarenju je i tv jer ipak treba vidjeti i kakav film, možda bude i kakva dobra serija, treba vidjeti i vijesti, treba skuhati objed, mora se i pospremati i peglati, a tu je druženje telefonom koje je neizbježno jer sa nekim prijateljima ne možeš popiti kavu jer su daleko, pa je telefon dodatna karika koja nas povezuje.
A sad je dosta pisanja idem nešto drugo svaštariti!