Sudbina su kapi

Što po prozoru klize

Ponekad ih vjetar donese

A nekad se naprosto sliju...

Često ih oblaci crni donesu

Što suha, napačena  zemlja

I ratar što pšenicu svoju sije

Sa zahvalnošću prime...

Dogodit se može

Da iz vedroga neba padnu

I sasvim te nespremnog dočekati znaju...

Izbora imaš, stvar je trenutka

Imaš li dovoljno snage

Igrat se prstima svojim

Promijenit im tok putanje..

Ili pak sjedit u mraku sobe, snužden

I čekati danima sunce....

O sudbino kleta...govore neki

Što našla si baš mene

Dok drugi se dive kapima kiše

I svaka im se čini prelijepa , sveta

Kako bilo da bilo

Svaki u njoj može pronaći

Samo ako si to silno poželi

Kap onu koje nagoviješta

Izranjanje šarene , prekrasne duge...

Vidjet je očima svojim

Ne može svatko

Netko ima taj dar

A netko  još dugo

U tišini traži

U svakoj kapi života svrhu....