STRES
Stres je svaki otklon od ustaljenog. Namjerno kažem ustaljenog, a ne normalnog, jer čovjek je "magare" koje se može adaptirati i na nenormalne uvjete ako oni imaju u sebi bar neku konstantu.Stres izazivaju stvari i pojave na koje ne možemo djelovati i dovode do stanja koja su nam neprihvatljiva, a ne možemo ih promijeniti.
Povremenih frustracija imamo svi i to su obično prolazne brige koje rješavamo u hodu. Opetovane, stalno ponavljajuće frustracije se pretvaraju u akutni stres. Više različitih frustracija istovremeno također lomi naše granice izdržljivosti i baca nas u akutni stres.
Meni je rujan doista stresan na svim frontovima.
Trebala bi mi jaka magija koja bi mi omgućila da istovremenao budem na nekoliko mjesta i da po mogućnosti na svim tim mjestima budem učinkovita.
1. Imam jako puno preuzetih obveza (neke sam si i sama nametnula), a kako sam po naravi odgovorna, nastojat ću svim preuzetim obvezama odgovoriti čak i na vlastitu štetu...
2. Moj otac je u terminalnoj fazi metastaziranog, inoperabilnog karcinoma, ne smije dobiti ni kemoterapiju ni zračenje, muči se jako i naočigled nestaje i osjećam skoro unutarnju prisilu da što češće provodim vrijeme uz njegovu postelju, iako ništa ne mogu učiniti, osim davati mu žličicu po žličicu bebi-kašice koju on odmah povrati.
Nismo se uvjek slagali, bilo je i vrlo bolnih razdoblja, dvije smo vrlo samosvojne osobnosti no, pred ovom agonijom padam ničice, a svi naši nesporazumi nestaju. Teško je ne moći ništa učiniti.
3. Na drugom kraju grada imam malog prvašića, ona me jednako treba. Kad je u ovom frenetičnom rasporedu sve podređeno preživljavanju i kad nema tko po nju otići u školu, trčim s jednog kraja grada na drugi nadajući se da će gradski promet funkcionirati i da neću zakasniti.
Podsjećam svoju kćer da se ona, silom prilika sama upisala u osnovnu školu (ja sam imala malu bebu i tek sam stigla iz rodilišta) na što mi ona odgovara da se tih godina nije ni znalo za rijeć pedofil, sva ustrašena za svoje dijete.
4. A portal? Sigurno se već odavno pitate, zašto me nema u komentarima, zašto samo tu i tamo privirim, iz sjene, obično samo kad je nekom od novih autora potrebna neka mala pomoć u početnom snalaženju.
5. Između ove dvije prevažne obiteljske obveze i htijenja je nemoguće praviti prioritete. Sve ono pod točkom jedan trebam uprogramirati u vrijeme između, a tu je doista i portal na kojem tehnički treba još puno raditi.
Mojim stalnim klijentima je novo da ih ne mogu baš uvijek uklopiti u svoj raspored onako, kako su navikli. Urednik časopisa u kojem surađujem me redovito podsjeća da nije dobio moj prilog.
Prijateljica iz osnovne škole me konačno nakon dugo vremena uspjela pronaći (selila sam se) je odmah željela doć, no dva tjedna sam odgađala njezin posjet (iz drugog grada, iz druge države) jer u nijednom trenutku ne znam gdje ću slijedeći trenutak biti potrebnija. U svako drugo vrijeme bih joj se silno veselila, no u ovo stresno razdoblje ja nisam bila najbolje društvo.
Umorna sam i iscrpljena, imunitet mi je pao i zdravlje pokazuje opasna kolebanja. I dalje sve poteškoće šaljem Nebu. I Nebo mi odgovara, ali trka i strka uzimaju svoj danak.
Moj otac više skoro da i ne govori. Zadnja njegova razgovjetna rečenica je: "Zavjetujem te da se moliš da Nebo prekine ovo mučenje".
Ja sam praktična osoba. U paničnim situacijama ja se neću uspaničiti, nego djelovati. No, ovo je situacija u kojoj jedva da mogu još išta učiniti...., a agonija traje.