Opet na selo!!!!

Skoro svaki vikend,u mom djetinjstvu,morala sam baki na selo.Bila je stroga,odlucna i znala sto hoce.Ipak svi su je voljeli i stari i mladi i djeca.Nikada je nisam nasla samu,a na starom sporetu uvijek kuhan rucak."Za putnike prolaznike,mozda ce jesti."

Bijela cesta ispred stare,kamene kuce,kojom su prolazili kamionima,autobusima,na konjima,pjeske sa stokom koju su vodili u planinu,svi su znali da ce se kod moje bake odmoriti,ako su gladni nacice se i za pojesti,uzeti vode za put iako joj je bunar sa vodom bio daleko od kuce.

Kod nje se moralo raditi,naravno i ja sa mojim bracom.Iako mi je tesko padao odlazak na selo uvijek je bilo veselo.Okupljale su se mobe pa su svaki dan nekome radili na livadi ili njivi. Zimski vikendi su bili drugaciji.Trebalo je nacijepati drva,pocistiti kucu i praviti joj drustvo.Dani kratki,noci duge.

Rano je palila lampu,a odmah nakon vecere dosli bi susjedi i rodjaci iz sela na sjedenje,tako su to zvali.Bilo je uvijek zabavno jer je bilo i djece.Pricali su nam neke svoje dozivljaje iz njihove mladosti,tko je prvi dosao u selo,napravio kucu i kako se selo sirilo.Baka nam je pricala i o njenom porijeklu i precima,a i o precima moga tate.

Zimi su se mladi okupljali u seoskom domu,bez muzike uvijek dobra zabava uz njihovu pjesmu.Tu su se radjala poznanstva,ljubavi,sastanci jer i nije bilo druge prilike da se dvoje sretnu ako nisu iz istog sela.

Upravo danas je dvadeset pet godina kako nema moje bake,otisla je.Tako je ona rekla "ja vam danas idem." Nema bake,nema bijele ceste,nema livade,njiva ni vocnjaka,samo stara kuca pored bratove nove,a u njegovom restoranu se nadju 'putnici prolaznici'koji se sjecaju kako je nekad bilo.

Prije par godina sam bila u staroj kuci,na istom mjestu na zidu je pradjedova sablja,djedove gusle,stara pegla u koju se stavljao zar,stare slike,kredenac,drveni stol,na ognjistu neki novi sporet i moja majka koja za sve one koji zele svratiti i prisjetiti se ima kavu i casu rakije.

Danas razmisljam o tome koliko moja djeca znaju?Ne znaju nista,nisam ni stigla ispricati im,a zive bez bake i djeda.Oni nemaju vremena slusati stare price,brzi zivot,tv,internet...Valjda tako treba biti i mi se prilagodjavamo svemu sto je novo.

Nadam se da cu svojim unucima imat o cemu pricati.