Cvijeće i svijeće. 

             U tišini promatram narančasti plamen svijeća i misli me nose mojim voljenima koji više nisu tu. Ne mogu ih dodirnuti i zagrliti i to mi strašno fali......

             Mogu ih osjetiti i to me tješi. Poslje toliko godina slike njihovih lica naviru kao nabujala rijeka ..... Razgovaram s njima, pričam im o svojim problemima, radostima, i ..... odreda vidim njihova nasmiješena lica....... kao da se vesele sa mnom lijepim stvarima i ohrabruju me da izađem na kraj sa onim manje lijepima. I ...... nekako znam da su dobro i da će sve biti dobro .......

            Tiha molitva i sletjela ptičica na spomeniku njihovog počinka kao obećanje ...... Obećanje da je život radost, a smrt iluzija ...... Jer srest ćemo se opet, tamo gore, među zvijezdama ......