Dopustite mi da sanjam o jednom novom, sasvim novom svijetu, možda vam se svidi pa da i vi počnete sanjati o njemu...

Zar nismo svi od jednog Izvora potekli, pa hajde da se i ponašamo tako! Hajde da svi budemo ne “kao“ jedna porodica, već istinska jedna, samo jedna ovozemaljska obitelj. Imamo jednog Oca, Stvoritelja, pa hajde da mu
budemo poslušni...

Sanjam da su svi ljudi braća, prava braća, od istog Nebeskog oca i da se kao najbolja braća tako i odnose jedni prema drugima. O, Svijesti, o, Nebeska Svijesti, useli se u ljudski um! Braća smo, volimo se... Ne treba nam policija,
ne trebaju nam sudovi, ni zatvori, ne trebaju nam političari ni vlade... Ne trebaju nam vojska niti granice... Ne treba nam novac niti banke... Svi smo slobodni građani ove naše male Planete, zvane Zemlja...

Ljudi su udruženi u male zajednice, pa veće i još veće do jedne zajednice Zemaljske. Svi rade ono za šta su najsposobniji, rade sa velikom voljom, jer žele dobro sebi i svojoj zajednici. Rade svim srcem i svim svojim snagama, jer grade svijet svojih snova. Svi složno i s velikim elanom i puno ljubavi grade novi dom za svakog člana koji osniva porodicu. Grade se vrtići za djecu, škole, grade se parkovi i fabrike za najbolju hranu, putovi i prevozna sredstva...

Ljudi imaju dovoljno vremena za sve, za rad, za odmor, za šetnje, za druženja, za razonodu, za učenje, za sport, za porodicu, za sve...
Sporazumijevaju se s lakoćom, mada ne govore istim jezikom. Osnovno sredstvo rporazuma je osmijeh, zatim zagrljaj, stisak ruke i poljubac. Nema nadmetanja i
nema takmičenja, nije potrebno. Svi čine maksimum onoliko koliko im njihove fizičke i umne sposobnosti dozvoljevaju... Nema ljutnje, nema zavisti, nema
ljubomore, svako svakom želi samo sve najbolje i čini da mu tako i bude. Ako i iskrsne koji mali nesporazum, tu je Savjet Mudrih koji brzo pomažu da se strane slože.

Ako na nekom kraju svijeta nema dovoljno neke namirnice ili bilo čega, nema brige, sve brzo stiže otuda gdje toga ima dovoljno. Za sve ima svega dovoljno: dovoljno hrane, odječe, građevinskog materijala, svega...

Ljudi su bezbrižni, zadovoljni i srećni, svima se to vidi na licu i čita u očima. Ako se bilo kome desi bilo kakva nevolja, svi žure da pomognu i utješe nevoljnika, mada se to rijetko događa.

U vrtićima i školama rade predani učitelji, s puno ljubavi i
strpljenja uče mlade svim znanjima, a prije svega Božanskoj nauci o Ljubavi. To se uči neprekidno i nikad nije dosadno, tako da je svijest svih ispunjena tom božanskom moći koja se zove Ljubav, i svi svaki dan zahvaljuju svome Tvorcu što su došli do te spoznaje...

Velika pažnja i briga se poklanja sredini u kojoj se živi. Sve kuće su lijepe i čiste, napravljene od prirodnog materijala, svuda su parkovi s puno cvijeća, sve vode su čiste i šume zdrave. Velike površine se obrađuju i uzgajaju se razne biljke i tamo gdje je nekad bila pustinja... Nikom ne pada na pamet da jede životinje, jer su razni plodovi i biljke sasvim dovoljni da podmire sve tjelesne potrebe... Životinje pomažu čovjeku a čovjek njima, obezbjeđuje im hranu i sklonište...

Novac se ne koristi kao sredstvo plaćanja, on je postao muzejska vrijednost. Postoje slobodne robne kuće u kojima se svi podmiruju, svi dobijaju tu ono što im treba. Niko ne uzima ni više ni manje već onoliko koliko mu treba... Stanovi i kuće se ne zaključavaju, nema ograda, nema straha... nije potrebno da se ljudi nečega plaše...

Djeci se poklanja puno pažnje i puno ljubavi, počev od samog rođenja, koje se slavi i svakoj se majci i njenoj bebi pripremi buket cvijeća sreće kojeg sastave svi članovi njene uže zajednice kao znak njihove brige za njih. Nema tajni i nema stida. Svi razumiju druge u svemu i vole kao same
sebe...

Nema gladnih, nema siromašnih, nema bogatih... Nema nesrećnih, nema tužnih... Usuđujem se da sanjam da i bolest i smrt nemaju više šta da trže tu... Kad Bog vidi kako su mu njegova stvorenja odana sam će da ih blagoslovi
time i poštedi svih muka, postaće zaista Raj...

Sanjam... Da li ima još neko što ovako sanja?
Pridružite se sanjači, možda će nam tako naši snovi postati zaista stvarnost...