Kako je ovog mjeseca tema STRES,eto da i ja kažem koju riječ.

Poznato je,više ili manje,da sam planirala otvoriti svoje dveri vanjskom svijetu kroz ovaj mjesec rujan.I krasno oboružana optimizmom krenem u potragu za stanom koji bi zadovoljio sve moje potrebe.Iscrtam točno ono što smatram da mi treba,krasan veliki dnevni boravak,velike prozore(ja sam od onih kojima treba puno sunca),balkon ili terasa,bez toga se ne može,mora imati kadu,jer,kako bez pjene,ulja i koječega?,radna soba,jasno!,kuhinja,hajde manje više,volim kuhati ali nije da se baš stigne,više se jede vani,pa za tu i tamo već ću se snaći.Spavaće sobe,to je normalno,negdje se treba i spavati.

 I tako,krenem,otvorim oglasnik na internetu ujutro,listam,odvojim tri kvarta koji mi odgovaraju zbog ostalih obaveza,....zovem...ah,iznajmljeno,znate još prije dva tjedna...ok...idemo dalje,...ali,gospodjo,mačke smrde i puštaju dlaku...stan je savršen,ima klimu,ADSL(kao da je to novi pronalazak),obe perilice,kameru...750 eura,ali znate 3 mjeseca unaprijed....aha,a vi bi radili u stanu?Pa znate ,to vam mijenja na stvari,može,može,ali stanarina je duplo i to pola godine unaprijed.Bila sam prekjučer u stanu našeg poznatog slikara,nije u redu da imenujem,hajde,trosoban stan,ali lokacija mi odgovara.Dogovorim termin još ujutro u 8,za naveče.Lijepo se popričamo,on kaže cifru,sve pet,ne spominje polog niti išta drugo,ali sad sam pametnija,ne spominjem ni ja,idemo dalje.Dodjem ja u stan,on čovjek drži krpu u ruci,riba.Ok.neka riba,ipak očekuje neke pare od mene.Stan  je ok,jeste da bih ga čas posla malo dotjerala po svom ,ali,sve pet,nije problem.Kad,on se već na osnovu mog imena raspitao na policiji tko sam ja,i ne nema problema.Ali znate,mene je danas toliko ljudi zvalo,ja nisam znao da se stanovi toliko traže,ooops,stanarina je skuplja za 50 eura...i znate,ja bih dvije stanarine još u polog,znate to je za sigurnost,jer ja vas ne poznajem...aha...Pa gledajte g.K. ne poznajem ni ja vas,i gdje je moja garancija da je to uopće vaš stan,a ne stan vaše tete koja pojma nema da se stan iznajmljije,gdje je garancija da neće doći neki mafiozo i malo napravidi reda u stanu,jer ste mu dali ovu adresu...toliko o garanciji.Jednu stanarinu u polog,dobro,to svi traže,a ostalo o tome ćemo još razmisliti kada se upoznamo.Eto stan mi paše,mogu dati kaparu,pa idemo dalje.A,ne sad,kaže on,ja sam mu za sada najbolji kandidat(to kao stoka na sajmu,gleda se da li imate uši ili štogod),ali znate doći će još neki,moram ih primiti,čujemo se ujutro....dobro,nije problem(a u meni već kuha,najradije bih ga poslala nekud,ali nećemo remetiti energije,lekciju poniznosti smo naučili).Ujutro prodje,dodje podne,ništa,ja ću nazvati,mada mi je bilo jasno još juče,nazovem,a on:oh,znate došle su dvije studentice,znate dale su mi polog odmah...i da ne duljim,seksualne energije su odradile svoje i toliko o tome .

Pa se ja pitam kako prolazi onaj koji ima 3-3.5 tisuće plaću,radi za to cijeli mjesec,i to naporno,mora pod hitno naći stan jer je na ulici,koji pedigre njemu gledaju i što mu rade.Pa kad netko tako pukne,ne čudi me više.Lako za mene,ja sjedim u svojoj kući,jeste bogu iza nogu,pa još malo dalje,kako već znam reći,medjutim to je moja kuća.ja ću stan naći,i to baš po mojoj mjeri,ali što će oni koji zaista ovise o nečijem tudjem njuhu,pitam se.

I tako nastavljaju se "muke po Larisi",jedino što se meni baš toliko ne žuri,pa kad bude,biće.