..što je to siromaštvo...a što bogatstvo? 
sve je to relativno...iako svatko od Vas to gleda svojim očima...
...svi bi želili bit nešto drugo...netko drugi...živjeti u tuđem svijetu...jer sve izgleda drugačije kad se gleda s druge strane ogledala....
"...nije u šoldima sve
neka te tu kraj mene" ...kaže pjesma... 
 

al sve se uvijek svodi na novac..."kad bi imala novaca ja bi".... ŠTA? ...pusti snovi...
...s novcima ili bez njih svoje bogatstvo ili bijedu...nosiš uvijek sa sobom....

danas sam imala poziv
- sjećate li me se?
- da! kako ne bi (nemam pojma koji si)
- znate onaj koji je najlipše palačinke ikad napravio za Vas
- palačinke Elyca? (pitala sam, al nisam dobila odgovor...znači pogrešna osoba)
- znate, ja Vama nešto dugujem. Ostao sam Vam dužan ...
- ma nitko meni ništa ne duguje
- ja jesam! 
....sjetim se da bi to mogao bit jedan momak od prije 6-7 godina. Vrlo simpatičan i drag momak... sliku palačinka još imam negdje u mobitelu....sretala sam ga 1-2 puta godišnje na raznim prigodama... znam koje su mu se sve tragedije dogodile od tada... nešto grozno ...nezamislivo i nikome za poželit..al' iako mi je rekao svoje ime na početku...opet nisam sigurna kako se zove pa izbjegnem ime i uletim mu u riječ
- slušaj me dobro! Nitko meni ništa ne duguje, jer kad je meni loše, uvijek se nađe neka dobra duša koja mi plati kavu i utješi me!
- dobro ste to rekli, al ipak...

...i to je poanta svega... bogat je onaj čovjek koji ...onda kad mu to treba... naleti na nekog tko ga odvede na "kavu".... "uvik ona o kavama", kazat ćete....al ne radi se o tome...već o društvu, nekome da te sasluša...nekome da te raspoloži i nekome da ti pomogne riješit problem)

("Naradila sam se ...možda je vrime da odem kući?")

...puno vas će reći kako ja super živim...kako se lijepo zabavljam...puno putujem...vidim puno stvari...družim se s puno ljudi...   to je sve točno...uživam u svakom trenutku i zahvalna sam zbog toga....

...puno od vas će dodat "lako joj je kad ima novaca"
...ne da nemam novaca... nego ono grozomorno nemam novaca i ne vidim izlaz iz te situacije...

....nemam puno toga osnovnog...što spada u svakodnevne i normalne stvari.... špaher.... svjetlo na skalinama...fali mi čak i jedan krevet u kući....al to nije važno...nevažne sitnice...koje su tu.... prisutne....al kad pomislim na njih....kao fleš mi preleti slika ispred očiju....slika mene kako lupam šakom od vrata iz bijesne nemoći i sreće što sam taj dan uspjela skuhat nešto djeci za ručak... i trgnem se ...ne zaboravim...ali me to ne sprječava da se smijem...sama ....sa svojim prijateljima.... jer bilo je i boljih dana...ali je isto tako bilo i gorih dana.... a jedno je sigurno.... sutra je novi dan!

...bojim li se stečaja? ...da.... i molim se da što duže radim...i da agonija zaposlenja što duže traje
...bojim li se bankrota? ...da... al i tako sam odavno bankrotirala ...pa se nitko oko toga nije uznemirio
...bojim li se gladi? ....da.... bila sam na rubu.... a možda i ispod njega....pa smo se opet debljali 
...bojim li se poziva advokata? ... da....jer mu nemam za platit ono što mu treba platit da bi se sutra neki ovršitelji mogli naplatit...
....bojim li se siromaštva? .... NE! ....jer sam bogata žena s nepoznatim ljudima koji me okružuju i koji se jave baš onda kad je potrebno da mi se jave....

...previše imam godina da bi započinjala iz početka...al svaki dan krećemo ponovo i nanovo u novi dan... novi problemi...nova rješenja... nove situacije i novi osmjeh na licu

...gdje vas je odveo ovaj konzumerizam da se bojite svoje sjene.... bojite se da nećete imat dovoljno novaca za ovo i ono.... zar ste zaboravili vremena kad se nije imalo...a veselilo se i smijalo...držalo se za ruke... preskakalo preko konopa... igralo igrice na plažama... pjevalo uz gitaru (bez čaše skupog pića) .... 

....strah je vrag....ne plašite me...nađite nekog drugog da ga njime plašite....