RAZLIČITA POIMANJA BOGA

Moj Bog, tvoj Bog, njihov Bog/Alah…..

              

Ako vjeruješ u mog Boga i pripadaš mojoj vjeri onda si pravi, ako ne onda vrijediš manje od mene ili uopće ne vrijediš.

Tvoj Bog je bez veze, samo si ga izmislio i on za mene ne postoji i ne poštujem ga kao ni tebe.

A njihov Bog, neki ga zovu i Alah stvarno bez veze!

Postoji samo jedan i jedini, MOJ BOG.

Tako otprilike misle neki „vjernici“.

No ako postoji Bog onda je uistinu jedan, a ljudi su se podijelili i opredijelili za neka svoja vjerovanja pa štuju tog istog Boga ali na sebi svojstven način. To ne znači ni da su manje vrijedni od onih koji misle da postoji samo jedan MOJ BOG.

A kad stane katolik pokraj pravoslavca ili evangelista niti jednom ne piše na čelu kojem Bogu vjeruje i kojoj vjeroispovijesti pripada. Zajedno će sjediti za stolom, jesti i piti, pobratimiti se poslije nekoliko pića, a na kraju kad jedan spomene svoju vjeru doći će do prepirke, vrijeđanja, sukoba…..

Crkve su prepune „vjernika“ jer je posljednjih godina moderno i in biti vjernik, zapravo biti viđen kao vjernik. I skrušeno se mole i slušaju i slušaju ono što će reći svećenik sa oltara u svojoj propovijedi, ponekad da treba glasati za ovoga ili onoga, podsjećaju na zapovijedi Božje… a kad prođe misa svatko na svoju stranu i po svojoj navici. Neki će već idući dan otpustiti radnika jedinog hranitelja u obitelji, neki će uključiti mašinu za pranje novca, hrabri slabić će prebiti ženu, jer sve im je dopušteno, pa bili su u crkvi i pomolili se, opet će ići, ići će i na ispovijed i pričest jer to je njihovo poimanje vjere i Boga.

Tako je ili slično u svim crkvama bez obzira kojoj vjeri pripadaju, razlika je samo u nijansama.

Ipak veći je dio pravih vjernika koji idu u crkvu i istinski se mole i žive u skladu.

Ja imam puno godina i puno sjećanja. Ranih pedesetih godina prošlog stoljeća ponedjeljkom bi učitelj davao packe djeci koja su dan prije bila u crkvi. A danas učitelji idu u crkvu, u školi rade vjeroučitelji koji podučavaju djecu vjeri, vjeronauk je izborni predmet, no mudro je da taj predmet dijete svakako pohađa, da ne bi bilo „crna ovca“ među ostalom djecom.

Eto vremena i poimanje vjere i Boga se mijenjaju. Ja kažem neka vjeruje tko želi, neka bude ateist tko god želi, ali dok god se budemo dijelili po vjeri i ne poštovali drugu vjeru nećemo biti istinski ni onoj vjeri u koju se kunemo.

Pred nama je veliki blagdan pa u to ime

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS

 

svim vjernicima i svim vjerama bez obzira kojeg datuma i kako  će slaviti.