I sama pomisao da ima više bogova je protivna svakom razumu. Dakle, postoji samo jedan Bog, samo jedan Stvoritelj i Gospodar Univerzuma. Čini se da su sve razlike u poimanju Tvorca  uglavnom antropološko-kulturološke, no te razlike rađaju mnoštvo religija i religioznih pokreta, a zbog dubokog međusobnog nerazumijevanja i nedostatka tolerancije među ljudima te razlike se pretvaraju u instrument manipulacija.

Mislim da je važnije živjeti po načelima svoje vjere od pitanja u kojoj vjeri živimo. Ne vjerujem da je instrument osobnog spasenja u rukama ijedne religije, on je u načinu života i djelovanja pojedinca, jer u konačnici postoji samo osobna odgovornost. Vjera je unutarnje stanje duše, a ne pripadnost nekoj religioznoj zajednici. Propovijedati da imamo u rukama ključ spasenja za svakoga je vrlo opasno jer odmiče pojedinca od njegove osobne odgovornosti za ono što mu se događa. Biti vjernik bilo koje orijentacije trebalo bi značiti; biti odgovoran prema sebi i drugima, živjeti ispravnim životom, sve ostalo je folklor i kolorit podneblja u kojem pojedinac živi.

Ne vjerujem da će jedni biti spašeni, a drugi prokleti, samo zato što pripadaju ili ne pripadaju točno određenoj religiji. Bio bi to vrlo okrutan Bog i ispalo bi da je samo neke on stvorio, a ostale netko/ nešto drugi/o. Šta s onima koji nisu imali priliku upoznati druge religije i drugačije svjetonazore od onog u kojem su rođeni? Jesu li krivi za to gdje su rođeni?

Ponovo naglašavam osobnu odgovornost za sve što činimo (ili ne činimo; „….jer sgriješih mišlju, riječju, djelom i propustom“). Prisustvujte obredima svoje religije u kojoj živite, jer obredi su moćni i sveti, ali ne zaboravite na načela svojih vjerovanja čim iskoračite u objektivnu stvarnost jer: „Po djelim će ih njihovim poznati“….