„teta Ramona, vječna prijateljica, moja druga mama, koja je uvijek vjerovala u mene i podržavala me u svemu, jer je znala da ću ono što odlučim i provesti u djelo“
Ove riječi sam napisala u „zahvali“ moje 3. zbirke poezije „Gola žena“
Ramona (pravo ime Nada, ali su je po jednoj staroj pjesmi svi zvali Ramona i ostala je za sve nas - Ramona) bila je mamina i tatina prijateljica, rođena je 1928. godine, 7 godina je bila mlađa od moje mame. Dolazila nam je doma dok sam bila dijete, mi smo odlazili k njoj u Petrovu ulicu gdje je tada stanovala, to je bila jedna žena koja mi je obilježila djetinjstvo.
Kad je tata otišao u Nebo, dogodilo se noć prije, da je ona bila uz mene i njega, dok smo se opraštali. Nakon 11 mjeseci je i mama otišla u Nebo i Ramona je bila uz mene od tada pa tako i dalje pune 24 godine, sve do 2014.
Tko je bio uz koga? Ja uz nju ili ona uz mene?
Nekako sam mislila, da smo obje bile jedna uz drugu, ali nešto je uvijek nedostajalo. Nedostajao je neki energetski impuls koji je sam sebi nedostajao – uvijek sam mislila, da sam dosadna, ako je zovem svaki dan, a kad se ne bih javila 2 dana, zvala bi me zašto se ne javljam, što se događa itd., ali nekako, uvijek mi je nešto nedostajalo kod nje.
Bila je samo 2 puta na grobu mojih roditelja: na tatinom i maminom pogrebu i samo jednom poslije toga. Poslije – nikad više. Mislim si, pa ako su ti moji roditelji bili „najbolji prijatelji“, kako to da nisi više puta išla na groblje? Oduvijek imam auto i mogla je reći: „Jadranka, dušo, odvezi me na Miroševac kod svojih da im zapalim svijeću.“ i zna, da bih to odmah napravila, ali nikad to nije rekla.
Ja sam i dalje odlazila k njoj, pomagala sam joj financijski i od sebe koliko sam mogla, a kad sam upoznala Davora, povezala sam i njega sa njom i oboje smo joj pomagali koliko god i kako smo mogli.
Jednog dana, te 2014. godine, kad sam već bila u mirovini, čula sam se sa njenom prijateljicom i tad sam doznala što je, u stvari, Ramona mislila o meni, što je pričala o meni i kako me doživljavala!!
Naježila sam se! Ne! To je nemoguće! To ne bi rekla „moja teta Ramona“!! Možda neka druga Ramona je tako mislila i govorila, ali „moja teta Ramona“?????
Ipak je to bila istina i kad je Davor saznao za te teške riječi i sve što je govorila, prestali smo odlaziti k njoj te 2014. godine i od tada je nisam ni čula ni vidjela.
Ramona nije bila ni osamljena ni ostavljena, ona je bila čisti trgovac, žena koja je trgovala ljudskim osjećajima, prodavala je nedužno lice, a ispod je bila čisti trgovac: "koliko ti meni, toliko ja tebi, ali ja tebi manje, nego ti meni." Ovo je grubo rečeno, ali to je gruba istina, ta istina koja je mene tako ošamarila po licu mog života i srca, da sam zanijemila i ostala u sebi zatečena svojim nepoznavanjem ljudi.
Ramona je sama odlučila udaljiti dobre ljude od sebe (ne smao mene i Davora) pa smo se i mi tako i povukli po njenoj želji, kad je shvatila da sve znamo.
Kasnije je izražavala želju, da se vidimo, ali ja više nisam imala povjerenja u nekoga tko mi je 24 godine lagao u oči i iskorištavao moju, a kasnije i Davorovu dobrotu pa zbog toga ni nemam riječi za pisati o njoj, osim ovih koje sam ovdje ostavila.
Ova svijeća neka gori za nju i neka joj duša nađe Svjetlost našeg Gospodina.
irida
bglavac
edin.kecanovic
