Što bih voljela da mi je ljepše u budućnosti.?Veći standard,bolji posao,puno novaca…ne.Nije mi to toliko važno .Važni su mi moji odnosi s ljudima i njihovi samnom. Voljela bih da se ostvari  ova rečenica „Svi će ljudi biti braća .“

Odakle je, ne znam.Kasnije ću je potražiti na Internetu….(evo J.M.Simmel,“Svi će ljudi biti braća“.

Ili ona „Voli bližnjega svoga kao samog sebe.“Izgleda jednostavno,ali nije.Jako je komplicirano to postići i u današnjim uvjetima skoro nemoguće. Problem je u tome što ljudi mrze sami sebe, i kako onda da vole drugoga.Ja sanjam o tome da se to promijeni.Da jednom zavolimo sami sebe.Onda ni voljeti bližnjega ne bi bio problem. Mi ne volimo sebe,mrzimo se,a onda to projiciramo na druge  i mislimo …kao oni nas ne vole,oni nas mrze,oni su krivi,a ja dajem sve od sebe.Otud okrivljavanja,optužbe,osude,kukanja,jadan ja,nitko me ne voli,a ja se trudim biti dobra.U drugome vidimo neprijatelja, jer smo neprijatelji sami sebi.Dok to ne osvijestimo,kao početnu poziciju s koje krećemo,nema promjene, ni boljeg,ljepšeg svijeta,svijeta ugodnog za život.Kad shvatimo u čemu griješimo i koje psihološke mehanizme upotrebljavamo, napravili smo već jedan korak ka našoj  boljoj budućnosti.

Nakon toga ide  slijedeći korak,koji je iznimno težak.Upoznati sebe,onakvu kakva jesam,sa svim dobrim i lošim,svim onim  čega ima u meni.Moram osvijetliti sve mračne kutke same sebe,sve ono pospremljeno,sakriveno,ono što ne želim ni sama sebi priznati.I sve to moram zavoljeti,prihvatiti,reći, da to sam ja,takva sam.Onda neću više pronalaziti druge oko sebe i za ono što sam ja ustvari ,okrivljavati njih.Zavoljet ću  to ranjeno dijete u sebi ali i ono divno,spontano,slobodno,kao i ono svijetlo i uzvišeno.Svi su oni u meni i sve ih moram upoznati i zagrliti.Zagrlivši sebe samu zagrlit ću i sve ljude,cijeli svijet.

Upoznavši sebe, upoznat ću i njih.Zavoljevši sebe, zavoljet ću i njih.Ono što dajem sebi ,onu ljubav kojom se obasipam,počet ću dobivati i od ljudi oko sebe.Što ću poželjeti to ću i dobiti.Ljubav i pažnju,divljenje i priznanje.Sve što dajem sebi, dobit ću od drugoga.

 Svijet bi tako postao mjesto puno ljubavi,stvaranja,prijateljstava.Raj na zemlji.Pa to je raj o kojem se priča da je nekad postojao i da ćemo opet,ali samo neki, doći u njega.Taj raj je moguć i sada i za sve.To je mjesto u kojem ljudi prihvaćaju jedni druge,gdje svi, i ljudi i životinje žive mirno , u slozi i ljubavi.

Ljudi su tamo cjeloviti ,dio su Univerzuma,jedno s njim, a time i jedni s drugima i  sa svim živim.Jedni u drugima prepoznaju ljubav,milost,suosjećanje,ali imaju i hrabrosti i srčanosti suočiti se u sebi s onim što to nije  i pretvoriti negativne energije u pozitivne.Žive sretno i radosno,uživajući u životu,samima sebi,ljudima oko sebe,prirodi.U ljubavi i u miru stvaraju, rađaju djecu,s jednom nadom da tu oazu mira i ljubavi prošire i spoje s Bogom u sebi i da pomireni sami sa sobom i sa svijetom jednom se i vrate kući,u Božje okrilje.