Kad hodaš mojim tragovima,
ne sanjaj moje snove,
ne uzimaj dio mog daha,
ne pretvaraj moju riječ u svoju,
uzmi dio zvjezdanog praha
i pozlati njime dušu moju.
Ne zaobilazi izgovore
i ne zaboravi,
moji snovi su ono
što moj život tvore.
Kad se zapitaš jednog dana,
kako ćeš opisati izlazak Sunca
iza zavjese Univerzuma,
znaj da nikad toliko bilo nije
pitanja u mojim očima
kao kad sam gledala,
a nisam vidjela,
kao kad sam osjećala,
a nisam se sjećala.
Negdje izvan prostora
gdje Sunce ne dolazi
i gdje ptica na rame ne silazi,
mudar stih zauzima mjesto
kao kralj na izlizani prijestol
i zavađa me da mu se odazovem,
divne snove u sjećanja dozovem.
Zlatan disk razapinje svoje zrake
u daljinu me odvlači njegov sjaj,
a ti, kad hodaš mojim tragovma,
ne remeti taj unutarnji raj.
Znaj, to je zemlja vilinska,
uzalud pokušavaš tu viziju dotaći,
jedino kad sam ti srcu bliska
u tom raju – i mene ćeš naći.
bglavac
edin.kecanovic
