Predznaci smrti

 

O neka bismo stvorili moćni um vrline
Kad se elementi, zemlja, voda, vatra i vjetar,
postupno rasplinu sve jedan za drugim,
I tjelesna se snaga gubi, a usta i nos se suše i skupljaju,
toplina se povlači, dah je sipnja, i zvukovi se halabuke dižu.

 

Prvih je sedam strofa prikazano u skladu s oba oblika buddhističkog nauka, sutrom i tantrom. U potonjoj nalazimo i posebnu vježbu u kojoj sebe moramo zamisliti kao potpuno sućutno i mudro biće s tjelesnim obličjem Buddhe. Osma i sve daljnje kitice prikazuju nam uglavnom vježbanje tantre, i to, određenije, tantre iz klase Najviše joge tantre.

Opis smrti u kategorijama postupnog rasplinjavanja uma i tijela, baš kao i četiri elementa, jedinstven je za Najvišu jogu tantru. Poslije začeća proces stvaranja napreduje od suptilnijeg prema grubljem, no u smrti nastupa rasplinjavanje koje napreduje od grubljeg prema suptilnijem. Pojave koje se rasplinjuju sastoje se od četiri elementa, zemlje (to je tvrda tvar u tijelu), vode (fluida), vatre (topline) i vjetra (energije, gibanja). Bez obzira na to da li doživimo svoj puni vijek ili ne, proces umiranja slijedi mnoge faze. Kod nagle smrti kroz te faze prolazimo vrlo brzo, i pritom su nam izgledi da ih opazimo vrlo mali. Ljudi koji umiru postupnije mogu prepoznati i iskoristiti te različite faze.

 

Predznaci smrti, primjerice promjena u načinu gibanja daha kroz nosnice, snovi i tjelesni znakovi, mogu se pojaviti čak i mnogo godina prije stvarne smrti, iako se kod običnih ljudi pojavljuju obično godinu do dvije prije smrti. Među predznacima smrti nalazimo i odbojnost prema svojoj okolini, domu, prijateljima i tako dalje, što sve dovodi do želje da odemo nekamo drugdje. Može se, međutim, dogoditi i da prema svemu tome razvijemo požudu, i to mnogo jaču od dotadašnje.

 

A možemo se i naglo promijeniti, pa iz prijeke naravi preći u prijaznu, ili obratno. Naše oduševljenje za stvari može opazivo porasti ili opasti. Može doći i do promjene tjelesnog sjaja ili načina ponašanja. Stil nam razgovora može jako ogrubjeti, pa počnemo psovati i tako dalje ili pak možemo početi stalno pričati o smrti.

 

Kad započne i stvarni proces umiranja, tad prolazimo kroz osam faza. U prve četiri dolazi do propadanja četiriju elemenata. U posljednje četiri dolazi do urušavanja svijesti na najdublji nivo uma, takozvani um jasnog svjetla. Pritom nemojmo zaboraviti da je prikazivanje faza smrti zapravo kartograf iranje dubljih stanja uma koja se pojavljuju i kroz čitav naš svakodnevni život, ali obično prolaze neopaženo. Tih osam faza nastupa u pozitivnom poretku kad umiremo, odlazimo na počinak, završavamo san, kišemo, gubimo svijest ili doživljavamo ograzam, odnosno u obratnom poretku po potpunom svršetku procesa umiranja, baš kao i pri potpunom razbuđenju, kad započinjemo san, te napokon na koncu kihanja, nesvjestice i orgazma.

 

Tih osam faza označavamo njihovim vizualnim sadržajem, iako ih ne vidimo očima:

 

Pozitivni poredak

 

1. fatamorgana

 

2. dim

 

3. krijesnice

 

4. plamen svjetiljke

 

5. jarko bijelo nebo uma

 

6. jarko narančasto-crveno nebo uma

 

7. jarko crno nebo uma

 

8. jasno svjetlo

 

Obrnuti poredak

 

1. jasno svjetlo

 

2. jarko crno nebo uma

 

3. jarko narančasto-crveno nebo uma

 

4. jarko bijelo nebo uma

 

5. plamen svjetiljke

 

6. krijesnice

 

7. dim

 

8. fatamorgana

 

Prve četiri faze u pozitivnom poretku: propast četiri elementa Općenito govoreći, grublji se elementi rasplinjuju u suptilnije. Kako sposobnost prvih da podržavaju svijest degenerira, tako potonji sve više dolaze do izražaja. Postoji ukupno osam faza, a prve su četiri:

 

1. faza.

 

Element zemlja degenerira te se raspli-njuje u element vodu. Kruti aspekti tijela, primjerice kosti, ne mogu više služiti kao skela ili temelj tijela, sposobnost se krutih aspekata zato rasplinjuje, odnosno prenosi na tjelesne fluide, primjerice krv i sluz. Sad se sposobnost elementa vode da služi kao temelj svijesti počinje jače iskazivati. Tijelo nam se silno stanjuje, a udovi mlohave. Gubimo tjelesnu snagu, vitalnost i sjaj tijela korjenito se smanjuju, pa ono postaje istrošeno. Vid nam se mrači i muti, ne možemo više ni otvarati ni zatvarati oči. Može nas obuzeti i osjećaj da tonemo pod zemlju ili mulj, a možemo čak i povikati: »Izvucite me!« ili se početi i otimati, pokušavati podići, ali je važno protiv toga se ne boriti: ostanimo hladni u okvirima kreposnoga stava. To što vidimo u umu nalik je fatamorgani.

 

2. faza.

 

Sposobnost elementa vode degenerira i rasplinjuje se u element vatru - toplinu koja održava tijelo na životu, čime se pojačava sposobnost elementa vatre kao temelja svijesti. Više ne osjećamo ni ugodu ni bol, nemamo čak ni neutralna čuvstva povezana s osjetilima i mentalnom sviješću. Usta, jezik i grlo suše nam se zbog gubitka sline, a na zubima se stvara talog. Drugi fluidi, poput urina, krvi, regenerativnog fluida i znoja, redom se suše. Ne čujemo više ni zvukove, a prestaje i uobičajeni zuj u ušima. To što vidimo u umu nalik je oblačićima dima, ili rijetkom dimu kojim je zadimljena soba, odnosno dimu što se diže iz dimnjaka.

 

3. faza.

 

Sposobnost elementa vatre degenerira i rasplinjuje se u element vjetar, u struje zraka, ili energije, koje upravljaju raznim tjelesnim funkcijama, primjerice udisanjem, izdisanjem, štucanjem, pljuvanjem, govorenjem, gutanjem, pregibanjem zglobova, pružanjem i skupljanjem udova, otvaranjem i zatvaranjem usta i vjeđa, probavom, mokrenjem, defekacijom, menstruacijom i ejakulacijom. Temperatura se tijela smanjuje, pa gubimo sposobnost probavljanja hrane. Ako smo život provodili uglavnom bez vrline, tjelesna se toplina isprva spušta s tjemena pa se skuplja u srcu, i gornji se dio tijela prvi ohladi; ako smo, međutim, živjeli uglavnom kreposno, toplina se diže od tabana i skuplja u srcu, pa se najprije ohladi donji dio tijela. Gubimo sposobnost njuha. Ne možemo više obraćati pažnju na postupke i želje prijatelja i rođaka oko nas, pa se čak ni sjetiti kako se zovu. Disanje nam je otežano, izdisaji postaju sve duži i duži a udisaji sve kraći i kraći; iz grla nam izlazi čegrtav ili dahtav zvuk. U umu vidimo nešto nalik na krijesnice, možda i u dimu, ili nešto nalik na iskre u pepelu na dnu željezne plitice.

 

4. faza.

Sposobnosti grubljeg elementa vjetra dezintegriraju se i rasplinjuju u svijest. Jezik oteža i skraćuje se, a korijen mu poplavi. Nemoguće je osjetiti tjelesni dodir, baš kao što postaje nemoguće i svako tjelesno djelovanje. Disanje se kroz nosnice prekida, no postoje i suptilnije razine daha, ili vjetra, te stoga prestanak disanja kroz nos ne upućuje na kraj procesa umiranja. Pritom u umu vidimo nešto nalik na plamen svjetiljke na maslac ili svijeće (ili nešto nalik na treperavo svjetlo iznad svjetiljke na maslac ili svijeće). U prvi čas to svjetlo treperi kao da su se maslac ili vosak već skoro potrošili. A onda, kad vjetrovi, to jest zračne struje što nose mentalne ideje počnu posus-tajati, plamen se ustaljuje.

 

Općenito govoreći, ljudsko je tijelo sazdano od četiri elementa; pa ipak, zbog varijacija u obliku kanala i vjetrova ili dahova unutar tog okvira, razni ljudi u procesu rasplinjavanja doživljavaju različite unutrašnje prikaze. Baš se zbog toga i pojavljuju malene varijacije u objašnjavanju tog procesa u specifičnim tantrama što ih je izgovorio Buddha, primjerice u Guhyasamaji (čiji je osnovni sustav objašnjen u ovoj knjizi), Chakrasamvari i Kalachakri, baš kao i u izvjesnim tantrama Starog vjerskog reda tibetskog buddhizma, takozvane Nvingme.

 

Manje varijacije uglavnom potječu iz razlika u tjelesnim kanalima, te vjetrovima i kapljama esencijalnog fluida što protječe kroz te kanale. Budući da se ti unutrašnji faktori mijenjaju od pojedinca do pojedinca, također se pomalo razlikuju i jogističke vježbe. Čak i kad su vanjski faktori isti, unutrašnji se znakovi umiranja pojavljuju u umu na različite načine i to zato što joga pojedinim točkama tijela pridaje posebnu važnost. Kroz sve nam je te stupnjeve potreban neometani kreposni stav, a takva je želja izražena u toj kitici pančenlamine pjesme. Mi obična osjetilna bića pod utjecajem rođenja i smrti očito posjedujemo predispozicije uspostavljene kroz život utrošen na dobra ili loša djela, no čiji se plodovi još nisu izrazili. Svaki trenutak što ga utrošimo na djela motivirana neznanjem doprinosi nastavljanju življenja u obliku cikličkog postojanja.

 

Vrlo snažna djela mogu u cikličko postojanje natjerati ne samo jedan život nego i mnogo njih. Kad se primakne smrtni čas, pothranjuje se jedna od tih mnogobrojnih zdravih i nezdravih karmičkih predispozicija, te baš ona služi kao temelj čitavom sljedećem životnom vijeku. Mnoge druge karme uspostavljaju životne kvalitete poput zdravlja, talenta i inteligencije. Sukladno tome, kad se primakne smrtni čas, vrlo su važne naše misli i naše mentalno stanje.

 

Čak i ako smo u najvećem dijelu života prakticirali kreposne stavove, snažno nekreposno stremljenje kad nam se primakne smrtni čas može poticati nekreposne predispozicije što ih svi mi imamo, te je to stoga vrlo opasno razdoblje. Iritacija i ljutnja mogu se razviti čak i od kakvog neugodnog šuma nastalog, primjerice, pregrubim spuštanjem nekog predmeta. I obratno, čovjek koji obično i nije navikao na preveliku vrlinu, kad mu se primakne smrt zna razviti vrlo kreposan um, te time aktivirati karmičke predispozicije za vrlinu, što onda vodi povoljnom ponovnom rođenju. Zbog toga se u smrtnom času moramo jako truditi da stvaramo, i to što je bolje moguće, različite vrste kreposnih stavova koje smo sposobni izraziti. Veoma je važno da ljudi prisutni pri umiranju znaju da je samrtnikov um u delikatnom stanju; stoga moraju jako paziti da ga ničim ne uznemire - glasnim govorom, plačem i grubim micanjem stvari, nego se naprosto truditi da stvore miran ambijent.

 

 

Zaključni savjeti

 

1. Da nas proces umiranja, kad jednom počne, ne bi iznenadio, moramo naučiti stupnjeve rasplinjavanja četiri elementa i njihove prateće vanjske znakove, maločas iznesene, kao i unutrašnje znakove, opisane u kitici što slijedi.

 

2. Moramo paziti da, kad se približi smrt, dobre predispozicije pothranjujemo i aktiviramo kreposnim stavovima.

 

3. Predznaci se smrti znaju pojaviti godinu-dvije prije njezina dolaska. Oni nas upozoravaju da se moramo pripremiti, no bolje se spremiti još i prije njih

.