Povratak prirodi

Jeli moguć i jeli uopće potreban?

Kad sam pročitala temu ovog mjeseca prvo me je asocirala na prirodni okoliš u kojem sam rasla i stasala. Sjetila sam se rijeke Gomijenice, njenih čistih obala, tihog žuborenja, bistrih dubokih virova, bujne vegetacije, seoskog načina života u kojem je proizvodnja i potrošnja bila u ravnoteži održivog samorazvoja. Tu su bile zastupljene sve poljoprivredne, ratarske i voćarske kulture. Prirodni plodovi, srijemuža, šumskih jagoda, malina, kupina, divljeg voća trešanja, šljiva, krušaka, jabuka kojih je bilo je u izobilju, a koji su samo upotpunjavali taj bogati prehrambeni fond ljudi i životinja.

Sjetila sam se one narodne izreke: „neka hrana tvoja bude lijek tvoj i neka lijek tvoj bude hrana tvoja.“

Sve te prirodne ljepote i sigurnost koji one daju, u čovjeku bude idejnu širinu nepoznatog i nespoznatog gradskog života. Od prepoznatljive prirodne idile do vreve velegrada tanka je nit. Ta nit vodi ka spoznavanju života i životnih procesa u svim životnim okolnostima. Život se brusi iz čistog gorskog kristala, ili poput lopoča iz muljevite močvare, u sve postojeće kristalne oblike. Nit vodilja mu je produžetak i opstanak vrste. U genima nosi sjećanje života u velikoj grupi. Da li je opstanak u velikoj grupi lakši?

Tako i mene život sa sela dovede u grad na Rječini. U mom narodu postoji uzrečica; „ko se riječke vode napije, taj se kući ne vraća.“ I mene zarobi grad na Rječini. Predadoh mu dušu i cijelu sebe. Opiše me Trsatski park, Marijino svetište, crkva Svetog Nikole i Svetog Georgija, riječko korzo, slatki sokovi Istravina umjesto čiste izvorske vode, dobrodušnost primorskog stanovništva, morska obala plavog Jadrana, gora Učka, Petehovac, Platak, Gumanac. Poput gume rastegnuh se njihovim prelijepim prostranstvima. No oni mi nisu pomogli da ostanem zdrava. Stanovala sam blizu „Mrtvog kanala.“ Zagađenje zraka iz bliskog okoliša uzelo je svoj danak...moje zdravlje.

Slatkoću i gorčinu grada nisam brzo spoznala. Na selu, osim rijetkih prehlada,  nikad nisam bila bolesna, a u gradu razboljela sam se za pet godina. Neprestano sam bolovala dvadeset godina a da mi ni jedan doktor nije mogao naći lijeka. Napokon sam našla lijek u svojoj unutarnjoj prirodi. Ona me je kroz snove upozoravala da se vratim prirodnom načinu života, a ja nisam shvaćala šta mi  to snovi pokušavaju reći. Igrom slučaja ili ne, pronašla sam u okolici Rijeke komadić zemlje na kojem sam počela saditi biljke za osobnu prehranu. Koliko mi je vremena u gradu trebalo da se razbolim, toliko mi je bilo potrebno i da ozdravim prehranjujući se većinom biljem iz sopstvenog uzgoja. Pet godina.

Najbolje godine od 22 do 42. Godine provela sam bolesna. Da li mi je bolest nametnuta načinom života? Odgovorila bih sa 100% sigurnošću da jeste. Nagla promjena načina života i prehrambenih navika zasigurno postepeno vode ka neravnoteži na svim nivoima ljudskog bića; duhovnom, mentalnom, emotivnom i fizičkom. Povratak prirodi i prirodnim resursima snažno budi unutarnji instinkt za zdravim načinom života koji je u suglasju s vanjskom i unutarnjom prirodom ljudskog bića.

Mislim da sam s ovom pričom rekla dovoljno o neophodnom povratku zemlji i njenim prirodnim resursima svakog građanina koji ima ikakvog afiniteta prema zemljoradnji, povrtnjacima, voćarstvu, vinogradarstvu...

 Život u suglasju s vanjskom prirodom, usko je vezan i s unutarnjom prirodom ljudskog bića.

Divlji vrtovi sve više cvjetaju u okolicama gradskih četvrti. Žao mi je što tu ljudsku potrebu društvo ne prepoznaje kao nasušnu potrebu za zdravim samoodržanjem i razvojem sela i grada i što je svestranije ne potiče.

 Globalizam je uzeo maha u svim sferama društva. Hoće li nas on odvesti u krivom ili ispravnom smjeru? Tko će u konačnici odnijeti pobjedu...tehnosfera, ili biosfera? Mišljenja sam da one mogu egzistirati uporedo. Jednom nogom u industriji i intelektualnom stvaranju, a drugom nogom u prirodi i kreativnom stvaranju planete Zemlje. Samo se s obadvije noge iste dužine stoji u ravnoteži, a gotovo svaki čovjek ima istu dužinu nogu. To doslovno zanači da svaki čovjek može ispravno održati ravnotežu tjelesne, intelektualne i kreativne svijesti u obadvije polutke mozga. Zar i one nisu iste veličine? Uvjerila sam se na svojoj koži da ljudsko biće ipak nije razarajuća bakterija već pojedinačna stanica u kojoj se zna ispravan sastav i raspored istovjetne atomske strukture obadva pola  – i +.

Proton je ljepota, neutron mudrost, a elektron intuicija. Možemo ih nazvati i drugačijim kreativnim imenima. Atomske energije su suptilne. Potiče ih na djelovanje emocija. Proton i neuton se neprestano isprepliću dok im elektroni daju snagu, podržavajući svojom energijom pluripotentnu stanicu inog, ljudskog ili planetarnog bića.

Uzmemo li za premisu da je Zemlja matica, ljudski rod matrica planeta, a ljudske jedinke stanice u matrici, veoma je izgledno da se promjenom strukture stanice mijenja i atomska struktura matrice. Ljudska perspektiva održivosti zdrave matice je neupitna. Došlo je vrijeme da ozdravimo bolesnu matricu ili stvorimo novu. Bilo kako bilo svaka košnica ima svoju maticu a matica jato koje je održava.  Naša matica je planeta Zemlja. Ljudi su njezino jato, a svaki čovjek stanica koja se rođenjem i životnim preporađanjem neprestano obnavlja, bilo putem rođenja svog potomstva ili sopstvenim preporađanjem. To preporađanje je napuštanje gotovo svega naučenog i novo najidealnije sebeostvarenje.

Prirodni svijet je samoodrživ. U njemu je poredak bića jasan. Demoni, minerali, biljke, životinje, ljudi, anđeli, niža Božanstva, viša Božanstva, gospodar evolucije i jedan tajni svijet. Čovjek ima sve potrebne resurse za transformaciju. Čovjek je centralno biće ove planete. Njemu je po prirodi dato da može putovati od čovjeka do Boga, a i dalje od Boga ako savlada sam sebe. Bog ne može sa svog trona, a čovjek ima sposobnost kretanja u svim smjerovima. Čovjek je sve više svjestan transformacije koja se kroz njega odvija. Za sklad, mir, harmoniju i jedinstvo sa svim drugim bićima koja se događa u prirodnim procesima, čovjeku treba skinuti kapu. On je taj koji je transformer.

Pitanje je ; tko to optužuje čovjeka za nesklad u prirodi i da li je to uistinu tako? Šta bi bilo da ljudsko biće ne postoji? Da li je čovjek čovjeku vuk, ili je čovjek čovjeku brat? Ko to u svijest ljudi šalje tvrdnje o bolesti i rušilačkom neskladu ljudske nacije? Od kud one dolaze? Hoćemo li ih prihvatiti kao lažne ili istinite? Od kud dolaze ove informacije, od tehnološke ili biološke sfere?

Otkud god one dolazile, svaki čovjek je sposoban u sebi pomiriti tehnološko i biološko. Stvarajući sklad u sebi on ga svakodnevno kao jezičac na vagi ravnoteže stvara i u svojem okolišu. Živeći u zdravom prirodnom okolišu čovjek misli, osjeća i djeluje zdravo. I, ma koliko netko čovjeka htjeo vidjeti bolesnim čovjek je svjestan zdravlja i zdravih prirodnih odnosa koji ga okružuju. Tu mu svjesnost nitko ne može oduzeti. Ona je duboko utkana u strukturi samoobnovljivih izvora ljudskog bića.

Javni vrtovi su poželjni za sve tipove ljudi koji žele ruke držati u zemlji a nogama stabilno zagaziti u uzoranu brazdu. No vrtovi nisu neophodni svakom ljudskom biću. Mnoga bića više vole vodu, plivanje, čiste izvore, planinarenje, planinski zrak. Neka bića koriste svoju vatrenu moć topline srca, idejnu moralnu širinu i mekoću duše.

Za svako biće se nađe nešto što će mu ojačati snagu. Njegova unutarnja elementarna priroda pogurat će ga u smjeru u kojem će se fizički najidealnije očitovati u svim prirodnim elementima. Svjetlost koja zrači kroz njegov duh i duhovne zakone svijetli Ljepotom i Mudrošću u svakoj Intelektualnoj i Kreativnoj duši.

Zemlja i čovječanstvo prolaze kroz sva četiri godišnja, ali i tisućljetna doba. I bez obzira što je na nekim mjestima stalno ljeto ili zima oni ipak doživljavaju unutarnju promjenu. Svake dvije tisuće godina (po datim mi uvidima) događa se prirodna obredna ceremonija uznesenja u kojoj je čovjek odlučujuća karika u lancu života. Po ovoj logici sad smo u jednom takvom razvojnom procesu od 1999.godine. Završava zima u kojoj je duhovna ljudska priroda spavala. Nadolazeće proljeće budi prve izdanke a martovsko sunce tek najavljuje proljetno cvjetanje. Cvjetajmo snažno zajedno miomirisima istine, mira, ispravnosti, sklada, harmonije, zdravlja, radosti, smirenosti, ljubavi, ravnoteže, pravičnosti, samodiscipline, prijateljstva, stabilnosti, duhovnosti, cjelovitosti, mudrosti...Ovo su niti vodilje mentalnog sklada između elemenata Zemlje, Vode, Zraka i Vatre. One Duhu svijetle u tami materije. Kad su elementi u mentalnoj ravnoteži, Duh se lako očituje srećom kroz emocije, a svaka riječ i djelo ima ispravan učinak.

 Od mnogo ljudskih cvjetova, urodit će duhovnim plodom najotporniji na vremenske mijene. Dabismo stekli imunitet, zahvalnost prije svega treba uputiti neplodnim cvjetovima koji su grijali onaj jedan plodni koji će stvoriti zdravo i otporno sjeme.

Uopće ne sumnjam da će ljudsko sjeme opstati. Ono je dovoljno moćno da raste s prirodom i za prirodu i da ujedini  neplodnost i plodnost u jednu kompaktnu cjelinu. Ono je u prirodi i priroda je u njemu. I koliko god okoliš utiče na zdravlje i zdrave međuodnose većina ljudi je sposobna iznjedriti najbolje iz sebe.

Svoju čovječnost.

I zato savjesno tvrdim. U kojem god smjeru se čovjek razvijao on se u konačnici izvana vraća svojoj unutarnjoj prirodi i nitima suosjećanja za opstanak svoje vrste i vrsta koje ga prate u životnom lančanom procesu.

To je njegova suštinska priroda. Odlazak iz samog sebe da bi se putem prirodnih procesa, rođenja, rasta, razvoja i smrti, ponovo vratio u samog sebe. Vanjska i unutarnja priroda ga u tom procesu samorazvoja potiče i bodri svojim tkanjem neponovljivih a opet energetski istovjetnih božanskih oblika.

„Sve je jedan i sve teži da bude jedan.

Od jedan je tri postalo, a tri hoće da bude jedan.

Od tri  je četiri postalo da bi četiri bilo jedan.

Od četiri treba dva da bude

Da bi dva  bilo jedan:“

 

Svjetlo,

Ljepota, Intuicija, Mudrost,

Pojavna Ljepota, Kreativna Ljepota, Intelektualna Mudrost i Kreativna Mudrost,

nepogrešivo čovjeka vode ka njegovom svjetlu Mjeseca i Sunca povezujući ga s najsvetijim prirodnim Kozmičkim nitima Božanskog Svjetla.